Tamna strana poslovanja kompanije Nestlé

Kako to posluje jedna od najrazvijenih i najvećih kompanija na svijetu, kompanija Nestle? Svakodnevno konzumiramo mnoge proizvode ove multinacionalne kompanije i gledamo primamljive reklame na TV- u koje nam u najljepšem svjetlu pokazuju „Nes- proizvode“. Sve smo sveli na relaciju novac-proizvod, i dok na jednoj strani svijeta ljudi uživaju u šolji kafe i ukusnoj prvoklasnoj čokoladi, na drugoj strani svijeta su ozbiljno ugroženi dječiji životi i zdravlje. Istraživanjem sam naišla na mnoštvo podataka o izrabljivanju djece, neodgovornom agresivnom marketingu Nestle- a u svrhu favoriziranja hranjenja dojenčadi iz flašice, nelegalnoj nabavci čokolade i oštećenja vlasnika plantaža. Također, odnosi s javnostima u ovoj kompaniji, svojim djelovanjima, negiranjima i nemarnošću, reklo bi se, daleko su od etičnog poslovanja i odgovornosti prema društvu.

Tvrtku Nestlé je davne 1867. godine osnovao Henri Nestlé, lansiranjem formule zamjenskog mlijeka za dojenčad, kada je smrtnost djece koju majke ne mogu hraniti bila izrazito visoka. Zamjensko mlijeko za dojenčad proizvod je na kojem je izrasla čitava Nestlé tvrtka, a od osnivanja pa sve do danas prehrana je ostala osnova Nestléovog poslovanja. Primarni problem i osnovna informacija o nimalo etičnom poslovanju Nestlea, jeste činjenica da je više puta optužen zbog izrabljivanja djece na plantažama kafe i kakoa. Danas u svijetu veliki problem  predstavlja 218 milijuna djece ispod 15 godina koja su prisiljena raditi za par novčića. 20 000 djece je umrlo u toku jedne godine, od trovanja pesticidima na poljima kave, kakaa, čaja, banana, ananasa, cvijeća. Uglavnom ljudi ne znaju otkuda, zapravo, dolazi ta čokolada? U Africi, u zemlji Obala bjelokosti ili Obala Slonovace, proizvodi se skoro polovica cjelokupnog svjetskog kakaovca. Stotine tisuća djece rade na plantažama. Siromaštvo je ogromno, a zarada od industrije kakaa krece se od 30 - 100 dolara po glavi stanovnika godišnje. Siromašni farmeri nemaju drugog izbora nego koristiti djecu i za opasne poslove uzgoja kakaovca. Neka djeca, pokušavajući pomoći svojim siromašnim porodicama, završe kao robovi na plantažama kakaa daleko od doma. Možemo slobodno reći da robovlasnistvo jos postoji, a mi plaćamo robovlasnika.[1] 

2001. godine, nakon mnoštva negativnih istupa, najvece cokoladne kompanije sklopile su dobrovoljni sprazum kojim bi se eliminiralo izrabljivanje djece na zapadnoafrickim farmama. Sklopili su taj sporazum kako bi pokazali dobru volju i time sprijecili donosenje zakona u americkom kongresu koji bi propisivao uvođenje "SLAVE FREE" oznake na proizvode za čiju proizvodnju nije korišten robovski rad - oznake koju nijedna od velikih čokoladnih kompanija ne bi mogla dobiti. Veliki proizvođači optuzuju siromašne farmere da dopuštaju svojoj djeci da rade i na taj način izbjegavaju vlastitu odgovornost. Izrađen je plan koji bi čak i da se uspio provesti ostavio uzgajivače bez prihoda koji im je potreban da prehrane porodicu i skoluju djecu. Po tom planu - kojeg su nadzirale same čokoladne kompanije - kupci njihovih proizvoda nemaju  garanciju da se izrabljivanje djece na zapadnoafrickim farmama vise ne događa.

Međutim, postavlja se pitanje kako možemo znati da li je čokolada koju kupujemo proizvod dječijeg rada? Ako kupujete čokoladu koju proizvode Cargill, ADM, Nestle, M&M/Mars ili Hersheys - onda je gotovo sigurno da se radi o takvoj čokoladi. Oni većinu svojih potreba za sirovinom zadovoljavaju upravo sa farmi u Obali Bjelokosti i Gani. Drugi jako bitan segment poslovanja Nestle-a, kao što je navedeno  na početku teksta, danas je razlog njenog bojkotiranja. Naime, proizvođač adaptiranog mlijeka za dojenčad - Nestlé, tvrdi da je njegov osnivač 1867. godine prvi na svijetu izumio umjetnu dojenačku hranu.  Do 1873. godine, 500 hiljada Nestlé Milk Food kutija prodano je u Europi, Sjedinjenim Američkim Državama, Argentini, Meksiku te Nizozemskoj i Istočnoj Indiji.  Tržište se širilo pa su i ostale kompanije ugledale svoju priliku. Godine 1998. procijenjena je godišnja prodaja mlijeka za djecu bila teška oko 8 milijardi američkih dolara. U pokušaju da maksimizira svoj profit, industrija adaptiranog mlijeka koristi sve što joj pri tome može pomoći:

• Dijeli besplatne ili jeftine primjerke jer zna da proizvodnja mlijeka radi na principu ponude i potražnje. Tako će makar i jedan obrok adaptiranog mlijeka na kojeg uspije nagovoriti majku, još više poremetiti njezinu proizvodnju i zbuniti dijete te znatno povećati šansu da od iste majke stvore kupca koji doprinosi njihovom profitu.
• U bolnice šalje "savjetnike za majke" koji, pod krinkom "autoriteta i brige za majke i bebe", dijele savjete koji potkopavaju majčinu želju, volju i mogućnost da uspješno doji svoje dijete.
• Šalje pamflete i besplatne primjerke zdravstvenim ustanovama u svrhu "edukacije o zdravoj prehrani" te uključuje liječnike, medicinske i patronažne sestre u svoju propagandu adaptiranog mlijeka, čime daje prikaz umjetnog mlijeka kao nečega čije je korištenje zdravstveno opravdano i, ponekad, poželjno.
• Otvara telefonske linije za "pomoć" i "roditeljske klubove".[1]

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji 1.5 milijun djece umire širom svijeta svake godine radi toga što nisu dojena. Nestlé je najgora tvrtka koja proizvodi nadomjestke za majčino mlijeko i ruši standard ostalim proizvođačima. .Npr, kada je tvrtka Nestlé pokrenula marketinšku kampanju za adaptirano mlijeko u južnoarfričkim supermarketima na kraju 2007. godine, stigle  su pritužbe od ostalih proizvođača, a iz Odjela za zdravstvo izjavljeno da ne podržavaju takvu strategiju. Tvrtka Nestlé se ipak oglasila da će nastaviti oglašavati svoje adaptirano mlijeko tvrdnjama da ono «štiti» dojenčad, iako znaju da je vjerojatnije da će se razboljeti takva djeca, za razliku od one hranjene majčinim mlijekom. Ove godine slavimo već dvadesetu godišnjicu bojkota tvrtki koje provode agresivan marketing nadomjestaka za majčino mlijeko (bojkot je pokrenula Inicijativa za korporacijsku odgovornost Sjedinjenih Američkih Država). Dojenčad koja nisu dojena imaju veće šanse za obolijevanje, a u siromašnijim krajevima i veće šanse za preuranjenu smrt. Prema UNICEF- u: «Veći postotak dojene djece i redukcija upotrebe umjetne hrane mogli bi spasiti otprilike 1.5 milijuna djece na godinu.» Tržište dojenačke formule u UK vrijedno je 150 milijuna funti godišnje, a u SAD-u dvije milijarde dolara godišnje. Svjetsko tržište mlijeka i hrane za dojenčad vrijedi nevjerojatnih 17 milijardi dolara i u porastu je 12% godišnje.  S tačke gledišta proizvođača formule, što više žena doji, to je njihov profit manji. Procijenjeno je da za svako dijete koje isključivo doji šest mjeseci, neće biti kupljeno hrane za novorođenčad prosječne vrijednosti 450 dolara. Na globalnoj razini, to iznosi milijarde dolara izgubljenog profita.

 Najveći problem vezani su za eksploataciju djece i ugrožavanje zdravlja majki i novorođenčadi agresivnim reklamama za zamjensko mlijeko. Ako želimo dobro djeci i njihovom razvoju naravno da to ne smijemo činiti ni po koju cijenu. Primarne dužnosti, ono što je prirodno i urođeno jeste majčinska briga  dojenje novorođenčadi, te ni u kom smislu ne postoji nikakva toliko zdrava zamjena za majčinsko mlijeko. Naravno ona mora postojati,zbog nemogućnosti pojedinih žena da doje svoju djecu, ali podmuklo nametati takav prioizvod I  reklamirati ga toliko da postane “moderan način hranjenja djeteta”ni po kom osnovu nije ispravno. U Americi još 1977. godine započinje bojkot Nestléa kao protest protiv neetičke promocije njihovih proizvoda. Bojkot se od tada širi zapadnim svijetom. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i UNICEF domaćini su međunarodnog sastanka o prehrani dojenčadi i male djece. Sastanak uključuje predstavnike vlada, zdravstvenih organizacija, kompanija i njihovih udruženja te poziva na izradu međunarodnog pravilnika o marketingu kao i akcije na drugim poljima kako bi se poboljšale prehrambene navike dojenčadi i male djece. Na tom sastanku donose se preporuke o promociji i prodaji mlijeka za bebe.  Od šest sudionika sastanka osniva se International Baby Food Action Network - IBFAN. IBFAN počinje rasti pridobivanjem i stvaranjem drugih grupa. Nestlé odbija pratiti preporuke sa sastanka. Preporuke službeno usvaja Svjetska zdravstvena skupština (WHA) i upućuje WHO i UNICEF da pripreme pravilnik koji bi regulirao marketing mlijeka za bebe. Oni to i čine, te WHA proglašava 1981. godine rezoluciju koja uključuje  Međunarodni pravilnik o marketingu nadomjestaka za majčino mlijeko.

Godine 2005. istraživanjem NTC/UNICEF-a, u UK je ustanovljeno da je jedna trećina britanskih majki koje su priznale uzimanje u obzir reklama za formulu u prošlih šest mjeseci, vjerovalo da je formula za novorođenčad jednako dobra pa i bolja od majčinog mlijeka. Ovo otkriće je tim više iznenađujuće, što reklamiranje formule namijenjene novorođenčadi nije bilo dozvoljeno već nekoliko godina, u nekoliko zemalja, uključujući UK. Prema IBFAN-u, Nestle vjeruje da samo jedan od njihovih proizvoda – formula namijenjena novorođenčadi, ulazi u djelokrug pravilnika. Tvrtka također negira univerzalnost Pravilnika, inzistirajući da se odnosi samo na zemlje u razvoju. Kamo Nestle i Udruga proizvođača dojenačke hrane kojom dominira Nestle, vode, ostale tvrtke slijede i kad su tvrtke poput Nestlea uhvaćene u kršenju Pravilnika, strategija im je jednostavna, ali učinkovita – poticanje kompleksnih i dosadnih rasprava s organizacijama na razini WHO ili WHA o tome kako na najbolji način interpretirati Pravilnik, s nadom da će to odvratiti pažnju od bilo kakvog lošeg publiciteta i štete nanesene nastavljanjem kršenja Pravilnika.Kafa koju ste upravo popili ili čokolada koju ste jučer kupili potječe od sirovine koju u nekim dalekim zemljama za koje ste možda jednom čuli - beru DJECA. Farmer koji uzgaja kavu, čaj,  ili kakaovac prisiljen je koristiti dječji rad, izrabljivati nerijetko i sebe i svoju obitelj jer veliki igrači na svjetskom tržištu njegov proizvod kupuju enormno jeftino, a vama ga prodaju uz ogorman profit. Kad iduci put naručite kafu sjetite se da su vam je ubrala, osušila i u vreće spakovala djeca od 11 godina koja nikad neće ići u školu i koja neće doživjeti svoje četrdesete. Kad vam se nepcem slijedeći put razlije ona poznata meka slatkoća čokolade - probajte zaboraviti da dijete koje je obradilo kakaovac u njoj ima 12 godina, ožiljke od baratanja mačetom ili premlaćivanja i da nikada u životu nije probalo čokoladu. U Indiji je cjena djece od 12 do 45 dolara, dok je prosjećna cjena životinja 350 dolara. Nime, Nestle time krši: Svjetsku deklaraciju o preživljavanju, zaštiti i  razvoju djece.[1] 

Za svoje proizvode tvrdi da su visokokvalitetni, međutim iza primamljivih slogana, reklama te ukusnih poslastica, neodoljivog mirisa Nescafea, krije se jako mnogo nepravilnosti, neodgovornosti, zataškavanja informacija koje bi objelodanjene vjerovatno utjecale na barem razvijeniju kritičku svijest, ako ne i na samo opadanje prodaje Nestleovih proizvoda. Na osnovu svih navedenih podataka i informacija, nemoguće je zatvoriti oči pred očiglednim problemom i nastaviti tek tako uživati u šolji Nescafea i Nestle čokoladama. Prema određenim podacima, danas se dnevno popije 350 milijuna šoljica Nescafea. Očigledno je da je poslovanje u velikoj mjeri neetično. Uprkos divnoj prezentaciji poslovanja ove kompanije, i velikom trudu sektora za informisanje i odnose sa javnostima da nam svoje poslovanje prodaju kao korisno za djecu, kroz brojne programe koje organizuju, nemoguće je povjerovati u njihovu iskrenu brigu za dječije zdravlje. Dakako, u većoj mjeri je ironično i podlo. Djeca u jednom dijelu svijeta rade za čokoladu i kakao koji će djeci na drugom kraju svijeta pomoći da “narastu i budu zdravi”.

---

[1] Svjetska deklaracija i Plan akcije Svjetskog skupa na vrhu za djecu;Unicef, New York, 1990.

[1] www.roda.hr.

[1] Neutronov blog,mart 2006.