Dva velika poklona: vaš um i vaše vrijeme

Dva velika poklona su vaš um i vaše vrijeme, a na vama je kako ćete ih iskoristiti. Ne postoji takvo nešto, kao što je primjerena dob za učenje novih stvari, tako da se u samom početku morate odreći ovog stereotipa.Cjeloživotno učenje predstavlja kontinuirane i planirane aktivnosti koje pojedinac čini s ciljem stjecanja novih znanja, vještina i ponašanja. Ono je neophodno za stjecanje konkurentske prednosti zbog stalnih promjena postojećih i pojave novih tehnologija, globalizacije, promjena društvenih odnosa i drugih faktora koji stvaraju potrebu za kontinuiranim učenjem i poslije formalnog obrazovanja.


U modernim društvima odrasli imaju viši prosečni nivo obrazovanja i bolje su upoznati sa obrazovnim mogućnostima nego ranije generacije. Povećan životni vijek i tehničke inovacije sadrže rizik da sistemi znanja brzo postaju zastarjeli. Usmjerenje obrazovnih procesa samo ka ranim fazama života danas više nije dovoljno; štaviše, iz perspektive pojedinaca i društva, rad se mora povezati sa doživotnim učenjem. Jedna od prednosti doživotnog učenja jeste što obećava posebno efikasne strategije za borbu protiv senilnosti i stanja poput Alchajmerove bolesti.

Jedna od beneficija učenja i usavršavanja jeste veće samopouzdanje i razumijevanje našeg okruženja.Stalno usavršavanje je individualni izbor, ali i nužnost u današnjem poslovnom svijetu. U tu svrhu možete pohađati različita predavanja, kurseve i seminare, ali možete posegnuti za edukacijom putem interneta gdje se nudi mnoštvo besplatnih kurseva, čitati određenu literaturu i slično. Poslodavci bi trebali trebali pomoći svojim zaposlenicima u profesionalnom razvoju kroz različite radionice i obezbjeđenu edukaciju, ali prije je slučaj da će te na tome morati poraditi sami. 

Međutim, lični rast i razvoj ne zavisi samo od naših profesionalnih kompentencija, tako da je nužno za vaše zdravlje, psihu i opće zadovoljstvo poraditi na usavršavanje vas kao ličnosti. U tom smislu uvijek možete pročitati knjigu koja vas čini sretnima i zadovoljnima, koja proširuje vidike i oplemenjuje vašu ličnost ili pogledati dobar dokumentarni film. Mogućnosti su dans ogromne, i u zavisnosti od toga kakav ste tip, pronađite sadržaje koji vam najviše odgovaraju. Svakako, ne treba zanemariti činjenicu da nismo samo bića koja rade i ne želimo biti ostvareni samo na poslovnom planu, nego na svim životnim poljima. Za ispunjen život i razvoj ličnosti nužna je ravnoteža društvenih uloga koje kao pojedinci imamo u životu. Ono što u cjeloživotnom učenju ne bi trebali zanemariti, jeste dobrobit dobrog razgovora i činjenica da ne bismo trebali podcjenjivati sagovrnika, jer kako kaže Alfred Victor de Vigny: „Još nisam susreo čovjeka, od kojega se ne bi moglo nešto naučiti.“

U nastavku su neke od stranica na kojima možete besplatno usavršavati svoja znanja ili naučiti nešto novo.


YouTube EDU  , Harvard Open Courses, iTunes University  
HowStuffWorks  , Coursera , GROVO  , LEARNERSTV  
MENTORMOB , LEARNTHAT , ENGINEERING FOR CHANGE 
GCF LEARNFREE.ORG , SCITABLE 

Koncept ljepote ženskog tijela u medijima

U posljednje vrijeme se može uočiti određeni pozitivni pomak u prikazu žene i ženskog tijela u medijima, barem  kada se govori o fizičkom izgledu.  Tako imamo i brojne primjere na društvenim mrežama, gdje se promoviše zdrav način života i optimalna tjelesna težina. Svakako i dalje postoje određeni trendovi i obrasci „kako bi žena trebalo da izgleda“, ali može se uočiti i napor da se ta slika ispravi kroz povećan broj kampanja na tu temu. Ipak, kada su mediji u pitanju, može se reći da u ovom slučaju takve kampanje i trendove  ponajviše možemo pronaći na internetu.

Mediji su samo jedno od osnovnih sredstava proizvođenja,održavanja i reproduciranja stereotipa o muškarcima i ženama. Mladi ljudi, pogotovo mlade djevojke, osjećaju snažan pritisak medijskih prikaza koji im sugeriraju da je fizički izgled prioritet jednako kao i osvajanje "pravog" muškarca. Glavna tema većine ženskih časopisa je kako da žena uobliči i modelira sebe kako bi udovoljila muškim potrebama i željama. One se trude dostići ideal anoreksične mršavice i pritom strašno pate ako to nisu u stanju. Ne smijemo zaboraviti da su mediji dio jedne ogromne mašinerije koja ima za cilj ostvariti profit aktiviranjem najdubljih, sveprisutnih i općepoznatih tjeskoba, strahova, želja i nadanja ženske populacije.( http://www.sezamweb.net/hr/mediji/)


Nerijetko se raspravlja i o problemima i primjerima seksističkog oglašavanja koje najčešće iskorištava žensko tijelo na etički neprimjeren način. Iako vlada mišljenje da je seks vrlo interesantan apel koji, osim ciljne skupine, može privući pozornost i većeg dijela javnosti, pitanje je i što se na takav način uopće treba oglašavati. Veliki je raspon proizvoda i usluga koje si time mogu i naškoditi i narušiti svoj imidž. Dvosmislene poruke kao što su: „Neki je vole samo za sebe.“ ili „Neki je vole na stolu.“ mogu kod žena, koje tradicionalno češće kupuju ovakve proizvode, smanjiti želju i namjeru za kupovinom. Osim toga, žene su i sve češći kupci proizvoda tradicionalno oglašavanih muškarcima, kao što su primjerice automobili, pa se s pravom postavlja pitanje smisla ranije pokazanih oglasa. U novije se vrijeme spominje i reguliranje oglašavanja zbog psiholoških poremećaja koje ono može izazvati kod žena koje se povode za različitim mršavim modelima, retuširanim savršenim ljepoticama prikazanim na plakatima i u oglasima. (http://reklamiranje.net/seksizam-oglasavanju-pametno-ili-ne/)

Ipak, u posljednje vrijeme možemo uočiti pozitivne pomake. Tako na primjer kratki film Supervenus Frédérica Doazana, pariskog reditelja i animatora, ispituje iskrivljene parametre savremene ženske ljepote. Uzimajući kao polaznu točku vintage ilustraciju žene iz Anatomskog atlasa s uobičajenom anatomijom ženskog tijela, Doazan u svom naturalističkom filmu kreće na put prema suvremenom idealu ljepote: skalpel, liposukcija, šminka, silikoni, Botox, uklanjanje svih “nepotrebnih” dijelova tijela… Autor tvrdi da zapadnjačko društvo nameće standarde ljepote koji su u neskladu s fizičkim i psihičkim zdravljem. Poremećaji poput anoreksije i ovisnosti o estetskoj kirurgiji te dismorfički poremećaj tijela potiču se i kod muškaraca i kod žena. Time se nameće imidž fizičke potrage za vječnom mladosti. Francuski mediji su opisali ovaj kratki film kao “inteligentni način da se osude načini na koje se diktira moderna ženska ljepota, s kojima se danas žene redovno suočavaju u medijima”.Od svoje premijere, ovaj kratki film prikazan je na brojnim festivalima u Europi i Kanadi. (http://svejed.com/2014/09/sve-zablude-o-idealnom-zenskom-tijelu/) Koncept ženske ljepote mijenjao se kroz vijekove, a za različite kulture imao je i drugačije poimanje. Svi imamo ideju kako su žene izgledale u kom periodu, ali nemamo tačnu predstavu o njihovim proporcijama. Ekipa Buzzfeed-a je pomoću pravih modela pokušala da predstavi na koji način se ženska lepota menjala u poslednjih 3.000 godina.

Također, nedavno je i kampanja "Victoria Secret" je izazvala mnoštvo oprečnih reakcija na internetu, ali kreativci okupljeni u kompaniji za proizvodnju donjeg rublja "Dear Kate" odlučili su da naprave mnogo realističniju reklamu sa pozitivnijim pristupom - za fotografiju su pozirale žene zaposlene u ovoj firmi. "Reklama 'Victoria Secreta' prikazuje deset modela identičnog oblika tela, baš kao da žene trebaju da budu podsećane o homogenoj definiciji ljepote koju nam nameće društvo. Autor ove reklame vjerovatno nije razmišljao o tome kakvu poruku šalje, smatramo ovo izuzetno neodgovornim marketingom. Kao kompanija koja pravi veš za sve devojke, smatramo da možemo bolje. Ovom fotografijom prikazujemo žene koje mediji, moderne kompanije i proizvođači odjeće često zanemaruju, a imamo za cilj da budemo realni i prikažemo mnoštvo različitih oblika tijela", poručile su žene iz kompanije "Dear Kate".

Može se zapaziti i novi način izbora modela u reklamnim kampanjama gdje modni svijet sve više prihvaća jedinstvenost te određene osobitosti koje smo do jučer zvali nedostacima ili manama. Svakako, dosta je prostora za razmatranje pozadine ovog trenda, ali u svakom slučaju neuobičajeni modeli koje se ne boje biti drugačije i koje polako, ali hrabro osvajaju modne piste i kampanje, donose sa sobom jedan novi pogled na tijelo i kompleksnost života uopće. Chantelle Slays ili Winnie Harlow, kako joj je pravo ime ima vitiligo, a s obzirom da je njena boja kože crna, to je stanje dodatno istaknuto. Međutim, ovaj model i manekenka u usponu, cijeli život odlučno se borila protiv negativne percepcije koju neki mogu imati o njoj.

Karijera prosječnog modela ne traje duže od 40-e. U industriji, opsjednutoj mladošću, ljepotom i snagom,Daphne je kao najstariji britanski model, izazvala sistem i potukla ga. 
Pokazala je da ljepota leži u ljudima različitih životnih doba.Ova sasvim nekonvencionalna baka iza sebe ima karijeru dugu 60 godina, a danas s 85 godina s jednakom gracioznošću nosi revije za brendove Dolce & Gabbana,Tata-Naka and Michiko Koshino. Nimalo manje bitne nisu ni reklame za Niveu i Olay. Priznaje kako svoj izgled duguje isključivo dobrim genima i veselom duhu. Nikada se nije podvrgavala estetskim operacijama, botoxu ili faceliftingu jer misli da su nepotreban trošak, a čak nije ni neka ljubiteljica krema. Kaže kako se nikad nije zamarala beauty preparatima ikakve vrste, dok dugu kosu, koju tu i tamo oboji u plavo, nosi jer joj se ne da zamarati čestim odlascima frizeru,  a to je svakako i jeftiniji izbor, šali se Daphne.

Kada su je u jednom intervjuu pitali je li se bojala starenja budući da se bavi poslom modela, ona je iskreno odgovorila: 

„To će se ionako dogoditi, stoga zašto se brinuti. Moja se generacija dobro nosi s tim. Danas se ljudi stalno žale oko nečega. Ja nastojim biti pozitivna,  a ne mrzovoljna. Recimo, razvila sam glaukom, ali kapi koje moram stavljati u svoje oči su učinile to da mi trepavice rastu brže i bujnije. Tako da uvijek postoji dobra strana“.

Ne bi bilo loše prisjetiti se toga kada sljedeći put budete kritični prema sebi, svom tijelu, ljepoti ili godinama: Uvijek postoji dobra strana.

Kada nauka i istraživanja unose radost u život

Tradicionalna protetika je veoma skupa, a kada su u pitanju djeca, problem postaje veći, jer se  protetička pomagala moraju mijenjati tokom odrastanja. U ovom kratkom filmu možete vidjeti kako skupina volontera koristi specijalne tehnologije i 3D za pružanje dostupne protetske ruke za djecu i odrasle koji ih trebaju. 

Charlir Nordstrom govori o e-Nable, organizaciji koja stoji iza ove ideje. E-Nable organizacija je već prve godine svog postojanja napravila preko 750 protetičkih pomagala ovog tipa. Djeca na ovaj način mogu uživati u igri, vožnji bicikla i  ne osjećati se isključeno, posebno što protetičku ruku zbog napredne tehnologije kojom je napravljena, nazivaju i doživljavaju kao “Superhero hand” Pogledajte ne linku How 3-D printed prosthetic hands are changing these kids lives  .


Izvori:

nationalgeographic


E-Nable

Slika o sebi

Samopoštovanje je način na koji vrednujemo sebe, dok prihvatanje sebe predstavlja širi pojam. Prihvatanje sebe jeste prihvatanje i svjesnost svojih negativnih i pozitivnih osobina. Ujedno je i prepoznavanje vlastitih slabosti, ograničenja i strahova ali i njihovo prihvatanje. Dr. Leon F. Seltzer u tekstu „The Path to Unconditional Self-Acceptance“ Psychology Today, kaže da je samoprihvatanje jako bitno jer uveliko utječe na osjećaj sreće. Da bismo razumjeli ove pojmove bitno je shvatiti šta je zapravo slika o sebi. Slika o sebi predstavlja mentalni portret, odgovor na pitanje ko sam ja? Taj odgovor u velikoj mjeri utjece na naš život: odreduje koje cemo dogadaje u životu smatrati važnima, što cemo poduzimati, koje cemo ciljeve nastojati postici i hocemo li time biti zadovoljni. Sliku o sebi čine: samopoštovanje, samopouzdanje, razina aspiracije i lokus kontrole.

Aspiracija (gramatički: izgovaranje s hukom, s dahom; sisanje, usisavanje, udisanje, uvlačenje u sebe; težnja, ženja za nečim; čežnja) Ako je razina aspiracije prilagođena individualnim mogućnostima, pojedinac će birati ciljeve koje može ostvariti. Tako, na primjer, djevojka izrazito niska rasta neće čeznuti da bude manekenka.Lokus kontrole (lat. locus: mjesto i franc. contrôle: nadzor), opći naziv u psihologiji za doživljeni izvor kontrole osobnoga ponašanja i posljedica koje iz njega proizlaze. Osoba s unutarnjim lokusom kontrole sklona je preuzimanju odgovornosti za vlastita djela i najčešće vjeruje da je sama odgovorna za ono što joj se u životu događa. Osoba s vanjskim lokusom kontrole pripisuje svoje uspjehe i neuspjehe vanjskim silama, okolnostima, djelovanju drugih ljudi i sl. Lokus k. ne mjeri stvarno postojanje ili nepostojanje kontrole osobnoga ponašanja, već percepciju pojedinca o njegovu izvoru kontrole.

Prema nekim autorima postoje dvije vrste samopoimanja. Samopoimanje kao nevrijednosna deskripcija sebe i samopimanje kao vrijednosna deskripcija sebe što je zapravo samopoštovanje. Neki ovu podjelu smatraju neopravdanom jer se ljudi gotovo uvijek prilikom opisivanja sebe, vrednuju u određenoj situaciji.Uglavnom, postoji opće mišljenje da u formiranju načina na koji neko vidi sebe značajno utječe i pretpostavka o tome kako ga drugi vide. Značaj slike o sebi proizlazi iz njenog utjecaja na cjeloukupno ponašanje i doživljavanje sebe. To ujedno predstavlja i značajan psihički i socijalni faktor funkcioniranja osobe posebno u vidu utjecaja na smjer ponašanja. Način na koji se doživljavamo direktan je uzrok funkcioniranja u svakodnevnom životu, uspostavljanju veza sa drugima, rješavanja problema i osjećaju sreće. (Nivex Koller-Trbović „Razlike u samoprocjeni slike o sebi“)

Da bismo prihvatili sebe trebali bismo više voljeti sebe, manje se osjećati krivim i naučiti kako oprostiti sebi. Ovakvo nešto trebalo bi da se njeguje još od djetinjstva u kome je jako bitno odrasti u okruženju koje pruža podršku, jer na taj način osiguravamo pozitivnu predodžbu o svojoj ličnosti. Robert Holden u svojoj knjizi „Happiness Now!“ kaže da sreća i samoprihvatanje idu ruku pod ruku i da je nivo sreće direktno određen nivoom samoprihvatanja. Drugim riječima, što je veći nivo vašeg prihvatanja, više sreće puštate u život, prihvatate je i uživate u njoj. Prihvatanje sreće je također određeno i vašim mišljenjem da li ste je vrijedni ili ne, a ukoliko sebe ne smatrate vrijednim ne možete biti istinski sretni. Prihvatanje sebe, onakvim kakvi smo u sadašnjem trenutku u svakom slučaju ne bi trebalo da nas ostavi bez motivacije da radimo na poboljšanju i rastu naše ličnosti, jer to je svakako nešto što će nam obogatiti život. Vrijednost svoje ličnosti nikako ne bismo trebali mjeriti po našim dostignućima jer bi to značilo uslovljavati je rezultatima. Rezultati u životu, na različitim poljima ne mogu uvijek biti savršeni i ne zavise samo od naših vrijenosti, stoga je takvo što besmisleno. Uostalom, svi griješimo i uglavnom naše greške ne određuju naš identitet.

Tortoise Mind - Kako se inteligencija povećava dok razmišljate manje

Kreativnost je sposobnost imati dobru ideju onda kada je trebate, smatra Guy Claxton, psiholog i autor knjige „Hare Brain, Tortoise Mind: How Intelligence Increases When You Think Less“.  Ključna stvar je činjenica da bismo trebali proširiti način na koji smo do sada definisali inteligenciju. Paradoks današnjeg užurbanog života i načina na koji razmišljamo jeste  zapravo to, da većina nas rješava probleme grubom silom logike, na jedan prilično „poslovan“ način. Može se reći da smo dali prevlast takvom načinu razmišljanja, potiskujući ono što je intuitivno i „radi sporije“ kada je riječ o razmišljanju, radu mozga i odlučivanju. Kognitivni znanstvenik Guy Claxton taj sporiji način naziva „tortoise mind“ (doslovno prevedeno kornjača um) . Istraživanja na polju kognitivne psihologije promijenila su način na koji razumijevamo ljudski mozak. Ova istraživanja su pokazala da su strpljivost i zbunjenost esencijalni za mudre i dobre odluke, a ne svjesnost i pretjerano razmišljanje o određenom problemu. Kako kaže Claxton, filozofske misli,  poezija i umjetnička misao su relativno slabi u svijetu koji u velikoj mjeri pretpostavlja da autoritet u promišljanju treba imati samo znanost i razum. Takav autoritet sugerira da postoje mnogi problemi i da bi trebalo dati priliku umu više za intuitivno razmišljanje, a ne linearno. Argument za ovakvu tvrdnju Guy Claxton nalazi u činjenici da mozak radi efikasnije kada vjerujemo „nesvjesnom“ i intuitivnom, onome umu koji radi u „pozadini, iz razloga što smo na taj način nepodložni analitičkom razmišljanju i samim tim oslobađamo našu kreativnost. Također, autor smatra da se društvo treba osloboditi opsesije razmišljanja koje je orjentisano samo na rezultat i direktno usmjereno na rješavanje problema.

Laboratorijske studije podsvjesne percepcije, rješavanje problema i kreativnosti ukazuju na kakofoniju inteligentnih glasova, koji mrmljajući ispod naše svjesne razine svijesti ipak utječu na naše ponašanje na veoma suptilan način. Claxton uvjerljivo tvrdi da je ta nesvjesna inteligencija upravo ono što nam je potrebno za obradu složene situacije, te da je pogrešan naglasak naše kulture na logici i razumu uz isključenje svih ostalih faktora. Takvo isključivanje smatra glupim, pa čak i licemjernim. Moderna zapadna kultura, precjenjuje praktično, svjesno razmišljanje, koje je često kontraproduktivno. Zapravo, zapadna kultura „radi" u određenom 'd-modu', što je dijagnostička i analitičkai nestrpljiva misao,  umjesto da djeluje intuitivno i opušteno. Oxfordski psiholog i gostujući profesor na Sveučilištu u Bristolu, Claxton, tvrdi da je "undermind" ili nesvjesna inteligencija tiho, dovođenje ideje u svijest, koje nam pomaže da registriramo događaje, prepoznamo obrasce, stvaramo veze i ispoljavamo kreativnost. Claxton koristi opise kreativnog procese Einsteina, Mozarta, Wordswortha, Ted Hughesa, Henry Moore i mnogih drugih koji podržavaju njegovu „undermind“ teoriju. Svakako, ovo najbolje možemo shvatiti preslikavajući ovu teoriju na svakodnevne aktivnosti u životu i one trenutke kada nam najbolje ideje jednostavno „padnu na pamet“ u momentima kada smo mislima udaljeni od problema i kada najmanje razmišljamo o problemu.