"Media detox"

Živimo u svijetu kriminala, ubistava, ratova u nekim dijelovima svijeta, strahom od terorističkih i „ostalih“grupa koje nam prikazuju mediji. Da li je sve tako crno, da li je danas „gore nego ikada“? Jeste, ali samo iz jednog razloga : Nikad nismo imali više izbora a bili toliko skučeni u glavi. Da li je ovo svijet u kome ne smijemo hodati navečer sami pustim ulicama, jer na svakom uglu vreba neki lopov ili možda silovatelj? Istina je da ne smijemo putovati u određena područja „jer tamo ljudi stalno ratuju“. Da, da, upravo ste to gledali u vijestima, a u vijestima ljudi uvijek govore istinu. Vidjeli ste i snimku, ona ne može biti lažna i montirana ili ima neki program i za to ? Možda ćete doprinjeti ovom haotičnom svijetu tako što ćete ostaviti svoj komentar na neku vijest, Facebook i za to služi zar ne? Nema veze što ne znate ni prstom na karti pokazati zemlju gdje se sve to dešava, vi imate komentar koji svijet mora da čuje.  

Podijelite sliku izgladnjelog dječaka iz Afrike da svi vide kako ste divni, vi ionako mislite da tamo žive samo neki necivilizirani ljudi i životinje. Možda vas ne interesuje svjetska politika, ni mediji, idite na plažu, odmorite se od svega. Svakako, nipošto ne smijete biti na suncu bez zaštitne kreme, ne smijete jesti svašta, nije zdravo, dobit ćete rak. Vas ne zanima sastav kreme za sunčanje ni to što ljudi koji čitav svoj život provedu na plaži ne obole od raka. Čokolada je čas zdrava, čas nije, jer učinit će vas sretnima ali i debelima, kafa isto tako, ali popijte čaj umjesto kafe, jer on nema kofeina, ili ipak ima? Šećer nije zdrav, pa popijte Coca- Colu bez šećera, ona je svakako zdravija i bolja opcija, ili možda ipak nije? Možda biste ipak vodu, ali ona voda iz flaše izvire iz neke druge, bolje i zdravije zemlje, za razliku od ove na česmi. Ne, vi ćete limunadu- to je najbolje, a za večeru neku salatu, meso nije zdravo. Ionako vas ne zanima šta su pesticidi, šta je GMO. 

Morate biti zgodni, to ujedno znači i biti zdravi... vježbate zbog zdravlja zar ne? Možda idete trčati u svojim novim skupim patikama, svi vam zavide na njima, apsolutno nebitno što ih je možda cijeli dan pravilo neko dijete za deset centi.  I nemojte planinariti, ko zna čega sve ima u planinama, ni plivati u prirodi. Idite u teretanu tamo ima mnogo više bakterija. A plivati je bolje ondje gdje pliva hiljadu ljudi, jer zašto biste plivali među hiljadu riba. Vama smeta pušenje cigarete na javnom mjestu, ali vam ne smeta sex na javnom mjestu, niti javna smaknuća. Veliki ste vjernik, ali vrijeđate druge, ubijate i mrzite druge, i lažete stalno, jeste li vjernik?  Vi apsolutno ne znate šta je zabava bez novca. Djeci ne kupujte sumnjive igračke, one jeftine su pune toksina, kupite neke markirane pod parolom „samo najbolje za moje dijete“, nema veze što su proizvedene  u istoj zemlji, možda i fabrici kao i one jeftine. Znate li se zabaviti bez novčanika? 

Najbitnije je da uvijek kažete šta mislite, istog momenta, jer svijet zavisi od vašeg mišljenja, pri tome je apsolutno nebitno ako nekoga povrijedite, to nije vaša briga, ionako ćete ostariti sami. Popijte antidepresiv to je jako zdravo, pa pobogu stres je izvor svih bolesti, a i lakše je prošetati do apoteke. Svakako uzmite najskuplji, jer ako je skuplje onda je i bolje. A možda i nije.  Zapitajte se ponekad, koliko ste zatrovani i ograničeni zaslužujući raznim informacijama, kojima ste bukvalno „bombardovani“ svaki dan. Uključite filtere u svojim glavama, prerežite pupčanu vrpcu koja vas veže za sve to nepotrebno ludilo.  Razmišljajte svojom glavom i time ćete pomoći svijetu i sebi. Ako nema ko da se ponaša po takvim besmislenim pravilima, pravila se mijenjaju. Ne gutajte pohlepno sve što vam mediji serviraju. Potrebna vam je detoksikacija od medijkih sadržaja. Samo tako možete imati ispunjen život, a čovjek sa ispunjenim životom nije prijetnja za druge. Njegove riječi nisu toksične. I večeras obavezno spavajte na leđima da ne biste dobili bore, ipak je bitno mladolik dočekati ono neizbježno, smrt.

Društvo plastike i obmane - kriza identiteta

Poželio si da budeš neko drugi. To znači da napuštaš osobu koja si ti!”.

Ko sam ja? Da li sam ono čime se i kako se predstavljam? Da li je moj imidž u harmoniji sa mojim identitetom? Nije toliko teško obmanuti druge ali kako se suočiti sa sobom. O problemu velike razlike između onoga što jesmo i kako se predstavljamo najlakše nam je govoriti kroz primjere na društvenim mrežama. Reklo bi se da nam društvene mreže daju prostora da budemo ono što uistinu jesmo ali i ono što nikada nećemo biti. Nekima je to idealna prilika da budu odvažni, da komentarišu i kažu ono što se nikada ne bi usudili, naravno pod lažnim imenom, često šaljivog ili ironičnog konteksta. To je, također, mjesto gdje se stvara lažni imidž koji u današnjem društvu obavezno podrazumijeva bogatsvo, ljepotu, zdrav život i sve ostale lijepe „slike života“ koja plijene naša čula. Nekima je pri tome bitno da ih drugi vide kao pametne, nekima da ih vide lijepe, nekima i jedno i drugo. Kada se sve sagleda, onako površinski, današnje društvo jeste društvo sujete, narcisodno društvo, društvo plastike i obmane. 

Problem, međutim nije ni u tome, nego u činjenici da je svaki pojedinac različit, i umjesto da se slave te različitosti odlučili smo se za kloniranje i kopiranje. Da zamislimo današnje ljude kao proizvode, većina bi imala istu etiketu. Ono čega nismo svjesni jeste, koliko to odstupanje od svoga JA, može da izazove problema. Ovaj problem svakako bolje objašnjava psihologija. 

Danas sa sigurnošću znamo da razvoj ličnosti nije tako jednostavan. Iako je ličnost i celokupan psihički život u velikoj meri uslovljen genetskim i drugim biološkim činiocima, pored genetskih faktora razvoj u mnogome zavisi od interakcije između selfa (osobe) u nastajanju i važnih osoba iz njegove/njene okoline. Identitet se stiče i gradi kroz odnose sa drugima. Odnosi sa drugima u koje investiramo mnogo emocija (jer su nam neophodni da bi se mi formirali) su te „elementarne čestice“ od kojih se formira naš identitet i naše JA, vlastiti self. Način na koji kasnije doživljamo sebe u mnogome zavisi od toga kako su nas doživljali ti značajni drugi i našeg opažanja toga kako nas drugi doživljavaju. http://www.vaspsiholog.com/2011/01/psiholoski-razvoj-granice-i-identitet/

U normalnim okolnostima malo ko je svjestan svog identiteta. O njemu se ne razmišlja. Međutim, na nekim životnim prekretnicama, od kojih se prve javljaju u doba puberteta, možemo doći u situaciju da se zapitamo ko smo, čemu težimo, da počnemo da promišljamo o identitetu, o svojim vrijednostima... Ako potraje taj period tokom kojeg je narušen osećaj kontinuiteta između onoga šta smo bili, šta smo sada, ali i zamišljanja o tome šta ćemo tek postati, govorimo o krizi identiteta, a u krajnjoj liniji i o gubitku identiteta. Kakve situacije nas mogu navesti da uđemo u tuđu kožu koja nikada ne može biti toliko udobna kao sopstvena, da preuzmemo nečiju ulogu kao da je naša, o tome govori Marjan Tošić, psiholog iz Beograda, ali najpre pojašnjava da je identitet doživljaj sopstvene cjelovitosti i posebnosti u određenim socijalnim ulogama, ali i u životu uopšte. 

Znaci krize identiteta su anksioznost, zbunjenost, dezorijentisanost, nesigurnost, potištenost ili, pak, odbrana od takvih uznemiravajućih osjećaja, kao što su identifikacija sa drugima, oslanjanje na autoritete, institucije od autoriteta i slično. Stres i traumatična iskustva imaju veze sa “odricanjem od samog sebe” i sa gubitkom identiteta. Zajedničko za stres i traume jeste da su to za nas ugrožavajuća iskustva. A kada smo ugroženi mi rizikujemo da se “odreknemo sebe”, da pobjegnemo od neke bolne istine i tako se udaljimo i od sebe, od svog “pravog ja“. 

Više na ovu temu:

http://www.novosti.rs/vesti/zivot_+.303.html:372464-Kriza-i-gubitak-identiteta