"Selfie kultura"

Riječ "selfie", koja označava autoportret načinjen pametnim telefonom ili web kamerom, prema izboru Oxford Dictionaries, je ujedno i riječ godine zbog toga što je 17 hiljada posto porasla njezina upotreba tokom prošle godine. "Selfie" je odabrana radi toga što je riječ dobila zamah na engleskog govornom području u 2013. te se proširila iz društvenih mreža u uobičajenu govornu oznaku za autoportretsku fotografiju. Riječ se prvi put pojavila na australskom internetskom forumu 2002. godine. 

Postavlja se pitanje, jesmo li postali narcisoidno društvo. Narcisoidnost je opsjednutost samim sobom, a prema priručniku američkog psihijatrijskog udruženja za dijagnosticiranje i statistiku duševnih smetnji postoji i definicija narcisoidnog poremećaja ličnosti. Međutim, narcizam se može prenijeti i na cijelo društvo, čemu je Christopher Lasch posvetio knjigu "Narcistička kultura". Lasch apostrofira narcizam kao bitnu odrednicu suvremenog društva, a neka novija istraživanja pokazala su da upravo na Facebooku najviše koriste narcisoidne osobe. Ispitanici su morali ispuniti testove ličnosti kojima se utvrđuje narcisoidnost, a onda su pregledani njihovi Facebook profili. Utvrđeno je kako narcisoidne osobe znatno češće od onih koje to nisu provjeravaju svoj Facebook profil, mijenjaju svoje statuse, dodaju nove fotografije i nadopunjuju osobne informacije "selfie" povezuje se s društvenim mrežama, a u zabavnoj industriji koristi se i riječ "selca" (kratica od "self camera") u značenju snimanja samoga sebe. Takva fotografija može uključivati samo onoga koji snima ili su i drugi ljudi u fokusu, pa je to "group selfies". Ove godine The Guardian je proizveo seriju filmova pod naslovom "Thinkfluencer", koja istražuje "selfies" u Velikoj Britaniji. Ova tema inspirirala je i umjetnika Patricka Specchija (specchio na talijanskom znači ogledalo), koji je realizirao izložbu "Art in Translation: Selfie, The 20/20 Experience". Izložba je osmišljena tako da su posjetitelji mogli snimati sebe digitalnom kamerom ogledajući se u velikom ogledalu. "selfie" povezuje se s društvenim mrežama, a u zabavnoj industriji koristi se i riječ "selca" (kratica od "self camera") u značenju snimanja samoga sebe. Takva fotografija može uključivati samo onoga koji snima ili su i drugi ljudi u fokusu, pa je to "group selfies". Ove godine The Guardian je proizveo seriju filmova pod naslovom "Thinkfluencer", koja istražuje "selfies" u Velikoj Britaniji. Ova tema inspirirala je i umjetnika Patricka Specchija (specchio na talijanskom znači ogledalo), koji je realizirao izložbu "Art in Translation: Selfie, The 20/20 Experience". Izložba je osmišljena tako da su posjetitelji mogli snimati sebe digitalnom kamerom ogledajući se u velikom ogledalu.

 Neki primjeri iz prošlosti pokazuju da korijene fenomena "selfie" možemo tražiti i ranije od našeg doba. Tako postoji podatak da je ruska kneginja Anastasija Nikolajevna još 1914. napravila jedan od prvih tinejdžerskih autoportreta koristeći ogledalo i kameru Kodak Brownie. U popratnom pismu objasnila je da nije bilo lako snimati se u zrcalu, jer se ruka s kamerom tresla. Tipični "selfie" elementi povezani su s "MySpace pics": djevojka u kupaonici ili mladić s razgolićenim torzom. Prije nego što je Facebook postao dominantna društvena mreža, samosnimljene fotografije bile su uobičajene na MySpaceu. Fotografski autoportreti na "MySpace pics" bili su amaterski, najčešće snimljeni pred ogledalom u kupaonici. Za korisnike Facebooka oni su postali primjer lošeg ukusa. 

(http://www.glas-slavonije.hr/219022/11/Fenomen-selfie-Ogledalce-ogledalce-tko-je-najljepsi-na-svijetu)

Za slavne i osobe iz  javnog života, selfies su učinkovit oblik komuniciranja. Objavljivanje fotografija sebe zbog upoznavanja  šire javnosti o svakodnevnim  i privatnim aktivnostima , kao što je nova frizura ili  informacija da će neko upravo vidjeti Mona Lisu je način da slavne ličnosti ispričaju šta su naumili, bez treće strane i filtera u tradicionalnim  medijima. Ali selfies nisu samo za ljude poput Kim Kardashian.

Svjetski čelnici i druge javne osobe su ih također napravili  pa i dobro iskoristiti. Barack Obama je tako sudjelovao u izradi smartphone autoportreta s Helle Thorning-Schmidt i David Cameron za vrijeme komemoracije za Nelsona Mandelu. Ovaj potez je izazvao dosta polemike, ali i medijskih naslova, što je dovelo do rasprave da li je ili nije bilo primjereno trenutku. Obama / Thorning-Schmidt / Cameron selfie nije nikakvo čudo jer se ovaj obrazac umnožava , ali kako je  fotoaparat danas uglavnom zabava, a izrada  fotografije super jednostavna, ovaj selfies ima prizvuk „previše“.

Da li selfie možemo iskoristiti u dobre svrhe? Neki smatraju da je moguće, te da u tom slučaju treba slijediti nekoliko savijeta.

  Imati poruku ili svrhu

 Selfies se  često pojavljujue kao neozbiljan, nedostaje  mu ozbiljna svrha. No, oni  se lahko mogu koristiti kao  alat za potporu. Takav je  selfie  Michelle Obama, prilikom čega su  Michelle i pas Bo sudjelovali u projektu "Velike prirode," National Geographica koji potiče obrazovanje i svijest bioraznolikosti.

 Povežite se sa svojom publikom

 Koristite selfie za povezivanje i predstavljanje načina na koji se odnosite prema ljudima koji su zainteresirani za vas. To je ništa drugo nego svojevrsan PR. Papa  je tako napravio prvi papinski selfie u avgustu s talijanskim tinejdžerima, što je bilo iznenađenje . Slika se proširila na društvenim medijima, i time izazvala  povezivanje  mladih i vjere.

  Učinite to ljudskim trenutkom

 Po svojoj prirodi, selfie je narcizam. Umjesto da ga koristite da se  pokažete, koristite ga da pokažete da ste baš kao i svi drugi. To je uradila Chelsea Clinton podijelivši  jedan trenutak na Twitteru sa svojom mamom, bivšom državnom  tajnicom, Hillary Clinton. Za majke i kćeri par koji ima značajan globalni utjecaj, oni izgledaju prilično normalno i sretno.

Predstava kao stvarnost

• Kakva je uloga medija u savremenoj politici • U kakvom svijetu i kakvoj vrsti društva želimo da živimo? • Koji smisao ima riječ demokratija u našem demokratskom društvu   • Šta je uistinu terorizam?

„Kontrola medija“je izvanredno djelo koje treba da pročita svaka osoba koja želi uistinu da shvati svijet kakav danas jeste. Autor već na prvim stranicama ruši zablude čitalaca o ustaljenom shvatanju demokratije i nudi alternativnu koncepciju koja je razočaravajuća, ali ujedno i preovladavajuća u savremenom svijetu. 

Nastanak pojma savremene demokratije Čomski veže za prve propagandne operacije sredinom Prvog svjetskog rata, kada je Vudro Vilson zajedno sa administracijom ustanovio komisiju za vladinu propagandu,nazvanu Krilova komisija. Zadatak komisije je, između ostalog, da u radu angažuje intelektualce zbog  potrebe kontrolisanja misli inteligentnijih članova zajednice u SAD, a potom i misli „većine svijeta“. 

Ovo će u budućnosti poslužiti kao model mnogima, između ostalog i Hitleru. Noam Čomski dalje piše o teoriji progresivne demokratije koja je stvorila dvije klase građana. Naime, Volter Lipmen, kako ističe autor, perjanica američkog novinarstva, glavni kritičar i teoretičar liberalne demokratije, prepoznao je moć propagande. Smatrao je da zajednički interesi u potpunosti opčinjavaju javno  mnijenje i jedina koja ih može razumjeti i upravljati njima jeste „specijalizovana klasa odgovornih ljudi“ koji su dovoljno pametni da razumiju stvari. Ostalo stanovništvo Lipmen naziva „zabludjelim  krdom“. 

Zabludjelo krdo svojom aktivnošću može izazvati nevolju specijalizovanoj klasi stoga je nužno pripitomiti ga uz pomoć nove umjetnosti demokratije : proizvodnji povinovanja. Tako propaganda u demokratiji preuzima ulogu toljage u totalitarnoj državi. Njihova uloga  u demokratiji, jeste da budu posmatrači, a ne učesnici u djelovanju. U veoma zanimljivom kontekstu Čomski opisuje ulogu odnosa sa javnostima za koje kaže da su zaslužni za stvaranje slogana i parola protiv kojih niko neće biti, a koji zapravo nemaju pravog, definisanog značenja. Današnja koncepcija demokratije nalaže stvaranje ideala i „plašenje zabludjelog krda kako ono ne bi počelio da misli“. Mase, kao što navodi Čomski, može marginalizovati i povinovati samo poslovna elita koja posjeduje sredstva i moć. Na svjetskom planu ta uloga je pripala SAD-u.

PARADA NEPRIJATELJA

Pričeo Bliskom Istoku, međunarodnom terorizmu, Americi, lažne su slike  svijeta, a kako Čomski kaže, svjesnost o tome je bitna onima koji brinu u kakvom društvu žive. O tome svjedoče autorove riječi: “Istine o takvim predmetima zatrpana je pod građevinom od laži nazidanih na druge laži. Sve je to neverovatan uspeh iz ugla onih koji se bave uklanjanjem pretnji od demokratije, postignut u uslovima slobode, što je izuzetno zanimljivo. To nije kao u totalitarnoj državi gdje se to obavlja silom.“ 

Jedinu opasnost ovakvoj demokratiji autor vidi u organizovanju koje nam pokazuje da nismo usamljeni, te da i ostali imaju iste misli što može imati određeni efekat. Noam Čomski dalje ističe kako se u posljednjih deset godina,svake godine stvara veliko čudovište od koga treba da se branimo. Danas je to svaka zemlja  za koju je SAD sigurna da može biti slomljena. Mediji su, naravno, uključeni u sistem povinovanja pa su mnoga zvjerstva prešućena i skrivena. Čomski navodi kao primjer činjenicu da u medijima nije bilo nikakvih informacija o terorisanju  Libana osamdesetih godina, niti o bombardovanju Bejruta, iako je očigledna nezakonita okupacija i zloupotreba ljudskih prava, jer su  SAD to podržavale. Šezdesetih godina XX stoljeća dolazi do aktiviranja društva koje se oraganizuje i pokušava da učestvuje na političkoj sceni. Specijalizovana klasa je to nazvala „krizama demokratije“. 

Čomski kao primjer navodi „vijetnamski sindrom“, pojam koji se pojavio oko 1970. godine, a odnosio se na protivljene veikog broja ljudi nasilju. Vašington post je zvjerska mučenja nazvao „ulivanjem poštovanja za ratničke vrijednosti“.

DEFINISANJE TERORIZMA

Interesantna je činjenica da autor negira definiciju terorizma i da je smatra neupotrebljivom, jer ona prvenstveno pogrešno odgovara na pitanje ko su teroristi. Autora u tom smislu prvenstveno zanima kako se mediji odnose prema priči o „ratu protiv terorizma“, posebno u islamskom svijetu. U objašnjenju ove pojave, Čomski zauzima nesvakidašnji, nadasve kritički pristup, u skladu sa principima poštenja, tačnosti te relevantnosti. Terorizam je u zvaničnom smislu oružje jakih, a danas se on predstavlja kao oružje slabih. Čomski, također iznosi na vidjelo činjenicu da je SAD osuđena za internacionalni terorizam zbog napada na Nikaragvu od najviših međunarodnih vlasti osamdesetih godina. To nikada nije bila problematika koju su mediji istakli, ali kako kaže autor,o tome bi sigurno pisali u marsovskoj štampi (pravednoj i nepristrasnoj). 

Umjesto osude javnosti i medija, SAD su uvijek dobijale entuzijastične partnere za svoje podvige. Očigledno da je vladajuće uvijerenje kako je terorizam samo ono što se čini nama. Čomski nas na kraju svog djela ostavlja sa dilemom: Da li na terorizam odgovoriti konvencionalnim licemjerjem ili uistinu prihvatiti moralne principe koje smo do sada samo pripovijedali što jeste teža opcija, ali neophodna ako želimo svijet poštedjeti još većih katastrofa.

Ko su "digitalni urođenici"?

Termine digitalne pridošlice i digitalni urođenici je 2001. uveo Marc Prensky u svom radu 'Digitalni urođenici, digitalne pridošlice'. Pri tome je situaciju u školstvu opisao kako sistem koji se sastoji od učenika – digitalnih urođenika (osoba koje su odrasle s tehnologijom) i nastavnika – digitalnih pridošlica (osoba koje su odrasle prije digitalnog doba, pa su u digitalnom svijetu – pridošlice/imigranti).Pew Research Center je objavio novo istraživanje koje ispituje ponašanje tinejdžera na društvenim medijima, te odnos spram zaštite privatnosti. Ako se pitate zbog čega je to važno, odgovor je jednostavan: za mlade to je jednostavno način života. Tinejdžeri danas su tzv. digitalni urođenici. 

 Prema ovom istraživanju za mlađe generacije privatnost ne predstavlja mnogo, dok se starije generacije prema privatnosti odnose gotovo kao prema svetinji, nečemu vrijednom zaštite. Tinejdžeri danas, sve više, možemo kazati, žele pozornost masa.  Zaštita privatnosti sada je nešto što moraju naučiti na teži način. Prema Pew, tinejdžeri današnjice, podijelili su više informacija o sebi na  društvenim medijima nego ikada prije. 91% postavljaju svoje slike, u odnosu na 79% u 2006. 71% postavljaju naziv škole, u odnosu na 49%. 71% postavljaju grad ili mjesto gdje žive, u odnosu na 61%. 53% postavljaju svoje e-mail adrese, u odnosu na 29%. 20% postavljaju svoj broj mobitela, u odnosu na 2%. Iz ovih podataka jasno se vidi erozija privatnost i uspon publiciteta. (MarktingLand)

Ono što nije uključeno u ovu studiju je kako tinejdžeri koriste Tumblr, Instagram i Snapchat. To je ključni element  koji nedostaje ovoj studiji. Također, zapanjujući su podaci o porastu isticanja vlastitog lika na društvenim mrežama, pa je tako 28. decembra 2012. Godine u 23:00 sata bilo objavljenih nevjerovatnih 72,6 milijuna autoportreta. Privatnost, kakvu su poznavale starije generacije, danas izumire u društvu. Danas, smatraju stručnjaci, zajedno sa tinejdžerima-digitalnim urođenicima, postajemo sve više jedna nova generacija- generacija C (connected). Više o ovoj temi na www.briansolis.com.

Govor tijela - moć i popularnost

Mnogo smo toga čuli o govoru tijela i njegovoj važnosti. Govor tijela nam može pomoći, ali nas može i odati u nekim situacijama. Živimo u svijetu u kojem je najvažnije ono što izgovaramo, ali postavlja se pitanje da li primamo sve bitne poruke, da li opažamo ono najbitnije? Da li je najbitnije ono što neko kaže ili ipak trebamo tražiti istinu "iza riječi"? Neka istraživanja su pokazala da se samo 7% ljudske komunikacije odvija putem riječi, dok 93% naše komunikacije jeste neverbalna komunikacija. Najveća greška koju činimo jeste što mnogo više pažnje poklanjamo ovih 7 %. Za one koji poklanjaju pažnju neverbalnoj komunikaciji prvi pokazatelj jeste način na koji se osoba kreće. 

U pokazivanju prevlasti i moći kod političkih lidera, na primjer, veoma je bitno posmatrati rukovanje. Rukovanje zapravo predstavlja bitan medijski trenutak, jer upravo tada, politički lideri bivaju fotografirani za potrebe medija. Onaj čija se ruka nađe na gornjoj poziciji je obično shvaćen kao snažniji, dok osoba koja pruža ruku sa dlanom otvorenim prema gore izgleda slabije. Također, pozicija među drugim osobama je jako važna za neverbalno isticanje moći. Naime, središnja figura uvijek nam se čini najvažnijom. Još jedan bitan momenat jeste kada osoba daje izjavu o nečemu, a potom odmah uzmakne, napravi korak nazad, okrene se, znamo da nije govorila istinu, ona zapravo uzmiče toj laži. Međutim, govor tijela svake osobe je različit i svako ima neke svoje karakteristike. Kod dešifriranja govora tijela normiranje je presudno, odnosno kod analize govora tijela trebate uočiti šta je normalno za tu situaciju, a potom šta je normalno za tu pojedinu osobu. Kada nečije ponašanje odstupa od mjerila, to znači da nešto nije u redu. 

Zanimljiva je i činjenica da smo programirani razumjeti 3 000 različitih ekspresija lica, ali još više je informacija koje možemo prikupiti upravo posmatrajući nečije lice. Potrebno je oštro oko kako bi se primjetilo nešto što stručnjaci nazivaju "mikroekspresijom". To su ekspresije koje brzo izlaze iz vašeg emocionalnog stanja prije nego imate vremena razmisliti o njima. O svemu ovome, od Frenklina Ruzvelta do britanskog premijera Vinstona Čerčila, Baraka Obame, pogledajte kako političari i druge poznate ličnosti koriste govor tijela kako bi uvećali moć i popularnost u sjajnom dokumentarcu  TAJNE GOVORA TIJELA (SECRETS OF BODY LANGUAGE, 2008) sa prevodom.

Karakteristike pobjednika

"Mnogo je načina za ići naprijed, ali je samo jedan način za stajanje na mjestu."

(Franklin D. Roosevelt)

 

 

Savjetnica Heather Dawson u priručniku, „Faster, Faster“, čiji je autor, identificirala je karakteristike koje imaju pobjednici i koje ih razlikuju od onih ljudi koji ne uspijevaju. Uspješni poslovni ljudi ne dopuštaju da kontrolu nad njihovim životom preuzima posao. Oni razumiju kako uvijek imaju mogućnost izbora. Znaju šta je za njih važno, i koji su im ciljevi u životu, šta žele postići. Ono što je pri tome ključno; uvijek su pozitivni u svojim razmišljanjima. Također, oni ne upadaju u zamku stereotipnog razmišljanja kako živimo "prebrz život", jer znaju da razmišljanje zahtijeva vrijeme. Oni se ne boje rizičnih i nesigurnih situacija pa prilagođavaju svoje ponašanje i načine na koji se odnose prema ljudima oko sebe. Još jedna bitna odlika ljudi koji streme uspjehu jeste da su uvijek spremni razgovarati sa svima i ničije mišljenje ne podcjenjuju. Postoje neke zajedničke osobine uspješnih ljudi, a to su:

 

1. Oni imaju san;

 

2. Oni imaju plan ;

 

 3. Oni imaju određeno znanje ili naobrazbu;

 

4. Voljni su naporno raditi;

 

 5. Ne prihvaćaju «ne» kao odgovor.

 

Autor Jeffrey J. Mayer navodi 13 osobina uspješnih ljudi :

 

1. Uspješni ljudi imaju san;

 

2. Uspješni ljudi imaju ambiciju;

 

3.Uspješni ljudi su snažno motivirani prema postignuću;

 

 4. Uspješni ljudi su fokusirani;

 

5. Uspješni ljudi uče kako obaviti stvari;

 

6. Uspješni ljudi preuzimaju odgovornost za svoja djela;

 

7. Uspješni ljudi traže rješenja za probleme;

 

8. Uspješni ljudi donose odluke;

 

9. Uspješni ljudi imaju hrabrosti priznati da su pogriješili;

 

10. Uspješni ljudi se uzdaju u sebe;

 

11. Uspješni ljudi imaju određeno znanje, naobrazbu i/ili vještine i talente;

 

12. Uspješni ljudi rade i surađuju s drugim ljudima;

 

13. Uspješni ljudi su entuzijastični.

 

Također,osobe koje poštuju sebe, poštuju i svoju okolinu, tako ako želite uspjeh, nećete ga umanjiti ako se zahvalite drugima, pomognete im, date komplimente za dobro odrađen posao i ako sa njima podijelite određene informacije i saznanja. Jer danas, biti čovjek, je već jako veliki uspjeh.

 

Društvene mreže i povrat na ulaganje (ROI)

Povrat na ulaganje (engl. return on investment- ROI) je postotak neto profita nakon oporezivanja od investicije poduzete za ostvarivanje tog profita. Jedan je od najčešće korištenih pokazatelja u poslovnom odlučivanju za ocjenjivanje uspješnosti investicijskih projekata. Računovodstvena stopa povrata, naziva se i povrat na uloženi kapital ili povrat na ulaganje (ROI), najjednostavnija je metoda proračuna koja „ignoriše“ vremensku vrijednost novca, odnosno preferira računovodstvenu osnovu, a izračunava se kao odnos neto dobiti i početni uloženi iznos investicije. Dakle, za donošenje dugoročnih, planskih, odluka o investicijskim projektima, veoma je bitno proračunati povrat ulaganja investicijskog projekta. Imajući u vidu da se sve investicijske odluke temelje na određenim faktorima, kao što su: povjerenje investitora u budućnost, postojanje alternativnih investicijskih mogućnosti, te povezanost investicije sa rizicima povrata, te da je u prirodi svakog čovjeka ugrađena svijest o riziku i povratu (koristi ili nagradi) ulaganja, to kod većine ljudi znači da uz svjesno preuzimanje odgovarajućeg rizika, očekuje se i ostvarivanje određenih „koristi“. 

Ali kako razumjeti ROI kada govorimo o kampanjama na društvenim mrežama i njihovoj isplativosti. Većina firmi je skeptična o pitanju pokretanja fan stranice na Facebooku. Prvenstveno postoji problem sa shvaćanjem kako funkcionira povrat investicije na društvenim mrežama. Mnogi se pitaju kako će biti primjećeni u moru informacija. Ovo su situacije s kojima se susreću svi community manageri, koji imaju zadatak vođenja kampanje isključivo putem društvenih medija. Kako definirati povrat investicije u ovom slučaju? 

ROI društvenih mreža je zapravo više od jednačine, jer uspjeh na društvenim medijima podrazumijeva znati da je vaš klijent dobio pravu perspektivu željenog cilja, mjerenjem pravih stvari. ROI socijalnih medija je teško shvatiti i naći, zbog potrebe kvantitativnog i kvalitativnog mjerenja. Drugačije kazano, to je ujedno i nauka i umjetnost. Najteže je zapravo odrediti elemente mjerenja. Za pravu perspektivu predlaže se razdvajanje finansijskih i nefinansijskih mjerenja uspjaha i posmatranje efekata društvenih medija na kratkoročnom ali i na dugoročnom planu. Detalje o ROI-u možete pogledati na infografiku koji jako dobro objašnjava problematiku ROI-a na društvenim mrežama.

Evo nekoliko primjera kako izračunati ROI:

 

1. ROI u tradicionalnim kampanjama se računa na način: ROI = (prihod – uloženo) / investicija * 100. To je formula za računanje isplativosti ulaganja u kampanje u tradicionalnim medijima. U investiciju ulazi trošak izrade kampanje kao i zakup medija, a u prihode ono što se zaradilo tom kampanjom. Kod društvenih medija kao što je npr. Facebook, postoji nekoliko formula za izračun povrata investicije i uključeni su neki parametri koje u klasičnim kampanjama nećete naći. Stoga imate nešto poput ovog: ROI = (prihod – uloženo) + ciljani angažman (novi klijenti) / uloženo * 100. Koliko je kampanja postigla novih ulaza na ciljano tržište? Možete ovako računati i klasične kampanje, ali zbog specifičnosti odličnoga targetiranja oglašavanja na Facebooku vjerojatnije je da ćete dobiti tačan izračun u kampanjama na društvenim mrežama, prije nego u klasičnim medijima.

 

2. Još jedna formula za izračun ROI- a na društvenim mrežama izgleda ovako:

ROI = (prihod - uloženo) + zadržavanja zaposlenika /  ulaganje * 100. Ova formula je dobra za one koji održavanje računa na društvenim medijima pa tako i kampanje rade in house, odnosno taj zadatak je preuzeo neko unutar firme (najčešće marketing). S obzirom da ste dodatno zaposlili svoga radnika to, uz klasičnu dobit, znači kako taj radnik će najvjerojatnije zadržati svoje radno mjesto. Koliko tvrtku košta zapošljavanje novih ljudi? Koliko ju košta otpuštanje ljudi radi nedostatka posla pa prebacivanje zadataka na preostale radnike? Puno. Ne zaboravite također i važnost unutarnjeg zadovoljstva u firmi jer se to osjeća prema van, a ako vaši zaposlenici nisu vaši najveći zagovornici, teško da ćete zadržati ili dobiti klijente.

 

Za primjer može poslužiti kampanja o kojoj svi marketari pričaju, kampanja Old spicea. Njihova formula za izračun ROI-a bi bila:

ROI = (prihod - uloženo) + angažiranost kupaca i generiranje ideje / ulaganje * 100. Old spice kampanja je postigla 2700% povećanja broja pratitelja na Twitteru te 800% povećanja broja fanova na Facebooku uz 300% povećanja posjete stranicama tvrtke, a što je njima najvažnije bilo – prodaja reklamiranih gelova za tuširanje se udvostručila. Ovakve rezultate donijelo je uključivanje kupaca u kampanju. Angažman vaših fanova koje direktno uključujete u kampanju te ih tako lako vodite do željene akcije. Važnost uključivanja potencijalnih i postojećih kupaca je u tome što takav način poslovanja tvrtke vodi do izgradnje visokog stupnja lojalnosti vašoj firmi ili brandu, razvija se svjesnost o firmi ili brandu, a također korisniku dobiva osjećaj kako komunicira sa stvarnom firmom ili brandom, a ne imenom na papiru ili u našem slučaju monitoru računala.

 

3. Postoji još jedna definicija povrata: ROI = (prihod - uloženo) + društveno dobro / ulaganje * 100. Ova definicija izračuna uključuje i društvenu odgovornost firme koja je do sada bila teško mjerljiva. Kako investicije predstavljaju „žrtvovanje“ resursa u sadašnjosti, a radi ostvarivanja budućih „koristi“, te kako je budućnost nepoznata i neizvjesna, to u poslovno-finansijskom smislu znači da povrati od investicije (ROI) variraju od pozitivnih do negativnih, nižih ili viših.

 

    Upravo neizvjesnost i variranje predstavlja rizik za investitore, a rizik i povrat ulaganja mjere se proračunom očekivanog povrata ili rizika. Stoga „očekivane vrijednosti“ predstavljaju faktore na osnovu kojih investitori donose svoje poslovne odluke, a sve racionalno i na temelju izvršenih proračuna donesene poslovne odluke koje su zasnovane na uspoređivanju očekivanog povrata i rizika. U osnovne pokazatelje isplativosti ulaganja mogu se ubrojati: razdoblje povrata investicije, neto sadašnja vrijednost projekta i  interna stopa rentabilnosti projekta. Zajednička karakteristika svih metodologija proračuna je usporedba očekivanog povrata sa investicijskim zahtjevom. Stoga se ROI koristi za mjerenje kako učinkovito investitor koristi svoj kapital za generisanje profita,  gdje veći ROI znači istovremeno i  bolje investicijsko  poslovanje.  Tajna njenog uspjeha je u njenoj širokoj primjeni. Sama fleksibilnost ROI-a može ići do te granice da sama primjena formule ROI odgovara najuspješnijem učinku koji neka promotivna kampanja  postigne, te postaje sama sebi svrha.

 

Uspjeh na društvenim medijima ipak dolazi od poznavanja korisnika usluga. Lako je vidjeti broj ljudi koji vas prate na Twitter-u ili na Facebooku, ali bez razumijevanja vaših korisnika/potrošača/kupaca, bez poznavanja njihovih interesa, ovi brojevi su beznačajni. I to je zapravo ono što je ključno. Svaka kompanija treba odrediti za sebe načine mjerenja povezanosti korisnika sa firmom.

Prezasićenost informacijama (Information overload)

U modernom društvu naša su čula prezasićena informacijama. Ovaj problem postoji od kako je tehnološke civilizacije. Sa razvojem tehnologije i prerastanjem u informacijsko društvo prve su se sa ovim problemom suočile baš najrazvijenije zemlje zapada. Posebno se pojam, informacijskog zasićenja, danas odnosi na pisane sadržaje objavljene u elektronskom obliku. Danas na svaku stranu teksta objavljenu u štampanoj formi, na papiru, (uključujući i razglednice), dolazi oko 30000 strana teksta koje se pohrane na elektronskim medijima. Postavlja se pitanje kako iz ovolike količine podataka kreirati informaciju koja ima smisla? Prezasićenost informacijama (information overload) je u savremenom dobu možda čak i veći problem od skrivanja bitnih informacija. Svaka informacija iz medija je stimulus, stresor za čoveka. Kako sve te informacije, obilje informacija kojima smo izloženi svaki dan, obrađuje naš mozak? Svakodnevno izlaganje digitalnoj tehnologiji stimulira promjene u mozgu na način da se postupno stvaraju i jačaju novi neuronski putevi, dok istovremeno stari putevi slabe.

Infografik pokazuje šta se sve desi na internetu za samo 60 sekundi

U doba interneta ljudski mozak obrađuje i skladišti „poplave“ informacija brže nego ikada prije, a naši mozgovi se prilagođavaju zahtjevima današnjice te su u stanju u isto vrijeme obrađivati sve više različitih informacija. Brojna istraživanja pokazuju da je provođenje određene količine vremena za kompjuterom korisno za odrasle osobe, budući dovodi do povećanja sposobnosti rada s informacijama, a također spriječava kognitivno propadanje u starijoj dobi. Još jedna činjenica jeste da današnji mladi imaju značajno drugačiju mrežu živčanih veza u mozgu u odnosu na generacije koje su u digitalno doba ušle kao odrasli ljudi. Osnovne živčane veze i putevi mladih osoba, formirale su se u tehnološkoj eri karakteriziranoj smanjenjem direktnih socijalnih kontakata i povećanjem broja dostupnih i obrađivanih informacija. Da bi odgovorio na zahtjeve današnjeg načina života i potrebe za brzom obradom informacija, mozak djece se morao prilagoditi. Formirao je drugačije živčane veze i putove i drugačije radi u odnosu na način kako radi mozak starijih generacija. Današnje generacije djece u odnosu na generacije djece prije 50 godina, imaju razvijenije vizualne sposobnosti. Kao posljedica iskustava sa sve složenijim vizualnim podražajima u mogućnosti su vidjeti i obraditi informacije brže. Velika količina informacija koju obrađuju, zbog smanjene pažnje, pohranjuje se u pamćenje manje kvalitetno.

Mozak odrasle osobe tokom dana obradi oko 34 gigabajta informacija. Neka istraživanja, obavljena posljednjih godina, pokazuju da odrasla osoba dnevno čuje ili pročita 100,500 riječi, pri čemu se računa vrijeme provedeno u budnom stanju i to izvan radnog vremena. Istraživanje je proveo Roger Bone, profesor Kalifornijskog sveučilišta. Da bi došao do tog zaključka istraživao je odlaske u kino, slušanje radija, telefonske razgovore, igranje video igrica, surfanje internetom te čitanje novina, što u stvari znači da je prava brojka daleko veća. Došao je do zaključka da je rad mozga veoma naporna, te da mozak odrasle osobe dnevno izložen stotinama hiljada reči, da obradi oko 34 gigabajta informacija.

   

Međutim, naučnici su zabrinuti, jer smatraju da je naš mozak zatrpan informacijama čiji se protok može negativno odraziti na strukturu mozga. Jedna od najeminentnijih britanskih naučnica Susan Greenfield (Suzan Grinfild) objašnjava kako je već nekoliko puta upozoravala da popularne socijalne mreže mogu posebno biti štetne za razvoj mozga kod djece. Ona kaže da one utječu na opažanje, mladim ljudima pružaju instant zadovoljstvo, što ih čini da budu više okrenuti sami sebi.

U svakom slučaju, mišljenja su podjeljena. Sa jedne strane imamo one koji smatraju da učestala upotreba računara nesumnjivo šteti mozgu, te da je naša pažnja sada podeljena na kraće intervale. Dok sa druge strane postoje stručnjaci koji smatraju da mozak raste i povećava se u zavisnosti od načina na koji se koristi i da procesuiranje ove količine informacija može podstaći mozak da počne sa reprodukcijom nervnih ćelija. Psiholozi naglašavaju utjecaj današnje informatologije na preopterećenje mozga mladih osoba jer internet drži mozak aktivnim 24 sata, što može imati neke štetne posljedice na njihove živote. Nekoliko istraživanja je ukazalo na veću vjerojatnost razvijanja poremećaja raspoloženja kod osoba koje prekomjerno koriste Internet. „Bombardiranje“ informacijama kao posljedicu ima slabiji san, smanjenu koncentraciju i slabljenje imunološkog sustava, razvija potrebu za većom količinom podražaja iz okoline i potrebu za traženjem uzbuđenja. Osim što se događaju individualne promjene pod utjecajem tehnološkog razvoja, promijenili su se i društveni odnosi.

 

Izvori:

http://www.zzjzdnz.hr

http://visual.ly/information-overload-and-you

Priručnik "kućnog stila" i stvaranje jedinstvene slike o organizaciji

Danas živimo i djelujemo u društvu koje možemo slobodno nazvati "društvom slike", pri čemu se posebno misli na sliku o nečemu u očima javnosti  ili jednostavnije kazano, medijsku sliku i imidž. Vizuelne komunikacije kao sto znamo, predstavljaju važan instrument integriranja utisaka koje organizacija ostavlja u javnosti. Dobrom primjenom sistema vizuelnog identiteta (ovo se naziva jos i "kućni stil") u korporativnoj komunikaciji, izmedju ostalog, postiže se integriranje svih dijelova korporativne komunikacije. To zapravo nije ništa drugo do, dosljedna primjena grafičkih simbola pri obilježavanju proizvoda istog proizvođača, ali i zastita imena, grafike i logotipa. Ovim se ustaljuje vizuelni identitet firme kao jedinstven skup simbola.

Osnovne vizuelne konstante su: naziv, zaštitni znak, logotip, boje, kućno pismo (tipografija-predstavlja karakterističan tip slovnih znakova koji se u okviru kreiranja identiteta odabire iz postojećih tipografskih modela. Pored karakterističnosti treba odabrati i takav tipografski repertoar koji se lako nalazi u različitim reproduktivnim sistemima. 

Vizuelni identitet potom se prosljeđuje na:

primarna sredstva komunikacije (listovni papir, omotnica, pečat, posjetnica, poslovna mapa, diploma, pozivnica, iskaznica, ulaznica, dopisnica...)

sekundarna sredstva komunikacije (oglas, plakat, brošura, zastava, stolna zastavica, natpis na vozilu...)

medijska sredstva komunikacije (oglas, plakat, prospekt, letak, displej, vrećica, naljepnica, godišnje izvješće, rokovnik, kalendar...); razlika u odnosu na sekundarna sredstva je utoliko što se definirani kućni stil npr. oglasa ili plakata prilagođava određenim proizvodima ili kampanjama

gotove proizvode (olovka, kapa, majica, upaljač, šalica...)

ambalažu proizvoda (identitet grupe proizvoda, kolekcije, transportne ambalaže, etikete, privjesnice, naljepnice...)

publikacije (časopis, novine, knjige...)

signalistiku (smjerokazi, znakovi i obavijesti)

uniforme

U ovu svrhu se i razvijaju priručnici kućnog stila (house style) koji sadrže smjernice za zaposlenike radi stvaranja jedinstvene slike organizacije dosljednim primjenjivanjem logotipa, odjeće, namještaja, arhitekture itd. na svim mjestima na kojima se organizacija prikazuje javnosti. Vizualni identitet nastaje planiranim, koordiniranim i profesionalnim djelovanjem u oblikovanju pojedinih elemenata vizualne prezentacije poduzeća, koje je usklađeno s čitavom koncepcijom marketinga.

Identitet firme predstavlja prije svega sistematiziranje i kontroliranje nastupa firme u javnosti. U tom smislu osnovu identiteta firme predstavlja priručnik (ili knjiga standarda) za njegovo provođenje, koji sadrži standarde primjene elemenata vizualne prezentacije za svaki konkretan i pretpostavljeni slučaj. U organizacijskom i pravnom pogledu poželjno je da priručnik ima karakter osnovnih normativnih akata poduzeća.

Domaće firme možda tek sada uviđaju značaj vizuelnog identiteta u svim njegovim aspektima, ali činjenica je da sve velike svjetske korporacije imaju priručnike koji detaljno definiraju jedinstven vizuelni nastup. Jedna od prednosti koju daje dobar vizuelni identitet firme jeste doprinos integraciji, posebno kod korporacija čije je tržište prostorno disperzno, ali i integracija utisaka o organizaciji. Cilj je svakako i izgraditi prepoznatljivost i ugled, te privući investitore i kupce.

Vizuelni identitet je i jedan od veoma bitnih elemenata total dizajna, "kao instrumenta postizanja total imagea, čija je suština da, doslovno sve sto vidi , čuje, osjeti, percipira o poslovnom subjektu, visoko kreativno oblikuje 'pro domo sua'"(Prof.dr.Besim Spahić)