Priručnik "kućnog stila" i stvaranje jedinstvene slike o organizaciji

Danas živimo i djelujemo u društvu koje možemo slobodno nazvati "društvom slike", pri čemu se posebno misli na sliku o nečemu u očima javnosti  ili jednostavnije kazano, medijsku sliku i imidž. Vizuelne komunikacije kao sto znamo, predstavljaju važan instrument integriranja utisaka koje organizacija ostavlja u javnosti. Dobrom primjenom sistema vizuelnog identiteta (ovo se naziva jos i "kućni stil") u korporativnoj komunikaciji, izmedju ostalog, postiže se integriranje svih dijelova korporativne komunikacije. To zapravo nije ništa drugo do, dosljedna primjena grafičkih simbola pri obilježavanju proizvoda istog proizvođača, ali i zastita imena, grafike i logotipa. Ovim se ustaljuje vizuelni identitet firme kao jedinstven skup simbola.

Osnovne vizuelne konstante su: naziv, zaštitni znak, logotip, boje, kućno pismo (tipografija-predstavlja karakterističan tip slovnih znakova koji se u okviru kreiranja identiteta odabire iz postojećih tipografskih modela. Pored karakterističnosti treba odabrati i takav tipografski repertoar koji se lako nalazi u različitim reproduktivnim sistemima. 

Vizuelni identitet potom se prosljeđuje na:

primarna sredstva komunikacije (listovni papir, omotnica, pečat, posjetnica, poslovna mapa, diploma, pozivnica, iskaznica, ulaznica, dopisnica...)

sekundarna sredstva komunikacije (oglas, plakat, brošura, zastava, stolna zastavica, natpis na vozilu...)

medijska sredstva komunikacije (oglas, plakat, prospekt, letak, displej, vrećica, naljepnica, godišnje izvješće, rokovnik, kalendar...); razlika u odnosu na sekundarna sredstva je utoliko što se definirani kućni stil npr. oglasa ili plakata prilagođava određenim proizvodima ili kampanjama

gotove proizvode (olovka, kapa, majica, upaljač, šalica...)

ambalažu proizvoda (identitet grupe proizvoda, kolekcije, transportne ambalaže, etikete, privjesnice, naljepnice...)

publikacije (časopis, novine, knjige...)

signalistiku (smjerokazi, znakovi i obavijesti)

uniforme

U ovu svrhu se i razvijaju priručnici kućnog stila (house style) koji sadrže smjernice za zaposlenike radi stvaranja jedinstvene slike organizacije dosljednim primjenjivanjem logotipa, odjeće, namještaja, arhitekture itd. na svim mjestima na kojima se organizacija prikazuje javnosti. Vizualni identitet nastaje planiranim, koordiniranim i profesionalnim djelovanjem u oblikovanju pojedinih elemenata vizualne prezentacije poduzeća, koje je usklađeno s čitavom koncepcijom marketinga.

Identitet firme predstavlja prije svega sistematiziranje i kontroliranje nastupa firme u javnosti. U tom smislu osnovu identiteta firme predstavlja priručnik (ili knjiga standarda) za njegovo provođenje, koji sadrži standarde primjene elemenata vizualne prezentacije za svaki konkretan i pretpostavljeni slučaj. U organizacijskom i pravnom pogledu poželjno je da priručnik ima karakter osnovnih normativnih akata poduzeća.

Domaće firme možda tek sada uviđaju značaj vizuelnog identiteta u svim njegovim aspektima, ali činjenica je da sve velike svjetske korporacije imaju priručnike koji detaljno definiraju jedinstven vizuelni nastup. Jedna od prednosti koju daje dobar vizuelni identitet firme jeste doprinos integraciji, posebno kod korporacija čije je tržište prostorno disperzno, ali i integracija utisaka o organizaciji. Cilj je svakako i izgraditi prepoznatljivost i ugled, te privući investitore i kupce.

Vizuelni identitet je i jedan od veoma bitnih elemenata total dizajna, "kao instrumenta postizanja total imagea, čija je suština da, doslovno sve sto vidi , čuje, osjeti, percipira o poslovnom subjektu, visoko kreativno oblikuje 'pro domo sua'"(Prof.dr.Besim Spahić)