Prirucnik "kucnog stila" i stvaranje jedinstvene slike o organizaciji

Danas zivimo i djelujemo u drustvu koje mozemo slobodno nazvati "drustvom slike", pri cemu se posebno misli na sliku o necemu u ocima javnosti  ili jednostavnije kazano, medijsku sliku i imidz. Vizuelne komunikacije kao sto znamo, predstavljaju vazan instrument integriranja utisaka koje organizacija ostavlja u javnosti. Dobrom primjenom sistema vizuelnog identiteta (ovo se naziva jos i "kucni stil") u korporativnoj komunikaciji, izmedju ostalog, postize se integriranje svih dijelova korporativne komunikacije. To zapravo nije nista drugo do, dosljedna primjena grafickih simbola pri obiljezavanju proizvoda istog proizvodjaca, ali i zastita imena, grafike i logotipa. Ovim se ustaljuje vizuelni identitet firme kao jedinstven skup simbola.

Osnovne vizuelne konstante su: naziv, zastitni znak, logotip, boje, kucno pismo (tipografija-predstavlja karakterističan tip slovnih znakova koji se u okviru kreiranja identiteta odabire iz postojećih tipografskih modela. Pored karakterističnosti treba odabrati i takav tipografski repertoar koji se lako nalazi u različitim reproduktivnim sistemima. Vizualni identitet potom se prosljeđuje na: 

1. primarna sredstva komunikacije (listovni papir, omotnica, pečat, posjetnica, poslovna mapa, diploma, pozivnica, iskaznica, ulaznica, dopisnica...)
2. sekundarna sredstva komunikacije (oglas, plakat, brošura, zastava, stolna zastavica, natpis na vozilu...)
3. medijska sredstva komunikacije (oglas, plakat, prospekt, letak, displej, vrećica, naljepnica, godišnje izvješće, rokovnik, kalendar...); razlika u odnosu na sekundarna sredstva je utoliko što se definirani kućni stil npr. oglasa ili plakata prilagođava određenim proizvodima ili kampanjama
4. gotove proizvode (olovka, kapa, majica, upaljač, šalica...)
5. ambalažu proizvoda (identitet grupe proizvoda, kolekcije, transportne ambalaže, etikete, privjesnice, naljepnice...)
6. publikacije (časopis, novine, knjige...)
7. signalistiku (smjerokazi, znakovi i obavijesti)
8. uniforme

U ovu svrhu se i razvijaju prirucnici kucnog stila (house style) koji sadrze smjernice za zaposlenike radi stvaranja jedinstvene slike organizacije dosljednim primjenjivanjem logotipa, odjece, namjestaja, arhitekture itd. na svim mjestima na kojima se organizacija prikazuje javnosti. Vizualni identitet nastaje planiranim, koordiniranim i profesionalnim djelovanjem u oblikovanju pojedinih elemenata vizualne prezentacije poduzeća, koje je usklađeno s čitavom koncepcijom marketinga. 

Identitet firme predstavlja prije svega sistematiziranje i kontroliranje nastupa firme u javnosti. U tom smislu osnovu identiteta firme predstavlja priručnik (ili knjiga standarda) za njegovo provođenje, koji sadrži standarde primjene elemenata vizualne prezentacije za svaki konkretan i pretpostavljeni slučaj. U organizacijskom i pravnom pogledu poželjno je da priručnik ima karakter osnovnih normativnih akata poduzeća. 

Domace firme mozda tek sada uvidjaju znacaj vizuelnog identiteta u svim njegovim aspektima, ali cinjenica je da sve velike svjetske korporacije imaju prirucnike koji detaljno definiraju jedinstven vizuelni nastup. Jedna od prednosti koju daje dobar vizuelni identitet firme jeste doprinos integraciji, posebno kod korporacija cije je trziste prostorno disperzno, ali i integracija utisaka o organizaciji. Cilj je svakako i izgraditi prepoznatljivost i ugled, te privuci investitore i kupce.

Vizuelni identitet je i jedan od veoma bitnih elemenata total dizajna, "kao instrumenta postizanja total imagea, cija ju sustina da, doslovno sve sto vidi , cuje, osjeti, percipira o poslovnom subjektu, visoko kreativno oblikuje 'pro domo sua'"(Prof.dr.Besim Spahic)