Društvene mreže i povrat na ulaganje (ROI)

Povrat na ulaganje (engl. return on investment- ROI) je postotak neto profita nakon oporezivanja od investicije poduzete za ostvarivanje tog profita. Jedan je od najčešće korištenih pokazatelja u poslovnom odlučivanju za ocjenjivanje uspješnosti investicijskih projekata. Računovodstvena stopa povrata, naziva se i povrat na uloženi kapital ili povrat na ulaganje (ROI), najjednostavnija je metoda proračuna koja „ignoriše“ vremensku vrijednost novca, odnosno preferira računovodstvenu osnovu, a izračunava se kao odnos neto dobiti i početni uloženi iznos investicije. Dakle, za donošenje dugoročnih, planskih, odluka o investicijskim projektima, veoma je bitno proračunati povrat ulaganja investicijskog projekta. Imajući u vidu da se sve investicijske odluke temelje na određenim faktorima, kao što su: povjerenje investitora u budućnost, postojanje alternativnih investicijskih mogućnosti, te povezanost investicije sa rizicima povrata, te da je u prirodi svakog čovjeka ugrađena svijest o riziku i povratu (koristi ili nagradi) ulaganja, to kod većine ljudi znači da uz svjesno preuzimanje odgovarajućeg rizika, očekuje se i ostvarivanje određenih „koristi“. 

Ali kako razumjeti ROI kada govorimo o kampanjama na društvenim mrežama i njihovoj isplativosti. Većina firmi je skeptična o pitanju pokretanja fan stranice na Facebooku. Prvenstveno postoji problem sa shvaćanjem kako funkcionira povrat investicije na društvenim mrežama. Mnogi se pitaju kako će biti primjećeni u moru informacija. Ovo su situacije s kojima se susreću svi community manageri, koji imaju zadatak vođenja kampanje isključivo putem društvenih medija. Kako definirati povrat investicije u ovom slučaju? 

ROI društvenih mreža je zapravo više od jednačine, jer uspjeh na društvenim medijima podrazumijeva znati da je vaš klijent dobio pravu perspektivu željenog cilja, mjerenjem pravih stvari. ROI socijalnih medija je teško shvatiti i naći, zbog potrebe kvantitativnog i kvalitativnog mjerenja. Drugačije kazano, to je ujedno i nauka i umjetnost. Najteže je zapravo odrediti elemente mjerenja. Za pravu perspektivu predlaže se razdvajanje finansijskih i nefinansijskih mjerenja uspjaha i posmatranje efekata društvenih medija na kratkoročnom ali i na dugoročnom planu. Detalje o ROI-u možete pogledati na infografiku koji jako dobro objašnjava problematiku ROI-a na društvenim mrežama.

Evo nekoliko primjera kako izračunati ROI:

 

1. ROI u tradicionalnim kampanjama se računa na način: ROI = (prihod – uloženo) / investicija * 100. To je formula za računanje isplativosti ulaganja u kampanje u tradicionalnim medijima. U investiciju ulazi trošak izrade kampanje kao i zakup medija, a u prihode ono što se zaradilo tom kampanjom. Kod društvenih medija kao što je npr. Facebook, postoji nekoliko formula za izračun povrata investicije i uključeni su neki parametri koje u klasičnim kampanjama nećete naći. Stoga imate nešto poput ovog: ROI = (prihod – uloženo) + ciljani angažman (novi klijenti) / uloženo * 100. Koliko je kampanja postigla novih ulaza na ciljano tržište? Možete ovako računati i klasične kampanje, ali zbog specifičnosti odličnoga targetiranja oglašavanja na Facebooku vjerojatnije je da ćete dobiti tačan izračun u kampanjama na društvenim mrežama, prije nego u klasičnim medijima.

 

2. Još jedna formula za izračun ROI- a na društvenim mrežama izgleda ovako:

ROI = (prihod - uloženo) + zadržavanja zaposlenika /  ulaganje * 100. Ova formula je dobra za one koji održavanje računa na društvenim medijima pa tako i kampanje rade in house, odnosno taj zadatak je preuzeo neko unutar firme (najčešće marketing). S obzirom da ste dodatno zaposlili svoga radnika to, uz klasičnu dobit, znači kako taj radnik će najvjerojatnije zadržati svoje radno mjesto. Koliko tvrtku košta zapošljavanje novih ljudi? Koliko ju košta otpuštanje ljudi radi nedostatka posla pa prebacivanje zadataka na preostale radnike? Puno. Ne zaboravite također i važnost unutarnjeg zadovoljstva u firmi jer se to osjeća prema van, a ako vaši zaposlenici nisu vaši najveći zagovornici, teško da ćete zadržati ili dobiti klijente.

 

Za primjer može poslužiti kampanja o kojoj svi marketari pričaju, kampanja Old spicea. Njihova formula za izračun ROI-a bi bila:

ROI = (prihod - uloženo) + angažiranost kupaca i generiranje ideje / ulaganje * 100. Old spice kampanja je postigla 2700% povećanja broja pratitelja na Twitteru te 800% povećanja broja fanova na Facebooku uz 300% povećanja posjete stranicama tvrtke, a što je njima najvažnije bilo – prodaja reklamiranih gelova za tuširanje se udvostručila. Ovakve rezultate donijelo je uključivanje kupaca u kampanju. Angažman vaših fanova koje direktno uključujete u kampanju te ih tako lako vodite do željene akcije. Važnost uključivanja potencijalnih i postojećih kupaca je u tome što takav način poslovanja tvrtke vodi do izgradnje visokog stupnja lojalnosti vašoj firmi ili brandu, razvija se svjesnost o firmi ili brandu, a također korisniku dobiva osjećaj kako komunicira sa stvarnom firmom ili brandom, a ne imenom na papiru ili u našem slučaju monitoru računala.

 

3. Postoji još jedna definicija povrata: ROI = (prihod - uloženo) + društveno dobro / ulaganje * 100. Ova definicija izračuna uključuje i društvenu odgovornost firme koja je do sada bila teško mjerljiva. Kako investicije predstavljaju „žrtvovanje“ resursa u sadašnjosti, a radi ostvarivanja budućih „koristi“, te kako je budućnost nepoznata i neizvjesna, to u poslovno-finansijskom smislu znači da povrati od investicije (ROI) variraju od pozitivnih do negativnih, nižih ili viših.

 

    Upravo neizvjesnost i variranje predstavlja rizik za investitore, a rizik i povrat ulaganja mjere se proračunom očekivanog povrata ili rizika. Stoga „očekivane vrijednosti“ predstavljaju faktore na osnovu kojih investitori donose svoje poslovne odluke, a sve racionalno i na temelju izvršenih proračuna donesene poslovne odluke koje su zasnovane na uspoređivanju očekivanog povrata i rizika. U osnovne pokazatelje isplativosti ulaganja mogu se ubrojati: razdoblje povrata investicije, neto sadašnja vrijednost projekta i  interna stopa rentabilnosti projekta. Zajednička karakteristika svih metodologija proračuna je usporedba očekivanog povrata sa investicijskim zahtjevom. Stoga se ROI koristi za mjerenje kako učinkovito investitor koristi svoj kapital za generisanje profita,  gdje veći ROI znači istovremeno i  bolje investicijsko  poslovanje.  Tajna njenog uspjeha je u njenoj širokoj primjeni. Sama fleksibilnost ROI-a može ići do te granice da sama primjena formule ROI odgovara najuspješnijem učinku koji neka promotivna kampanja  postigne, te postaje sama sebi svrha.

 

Uspjeh na društvenim medijima ipak dolazi od poznavanja korisnika usluga. Lako je vidjeti broj ljudi koji vas prate na Twitter-u ili na Facebooku, ali bez razumijevanja vaših korisnika/potrošača/kupaca, bez poznavanja njihovih interesa, ovi brojevi su beznačajni. I to je zapravo ono što je ključno. Svaka kompanija treba odrediti za sebe načine mjerenja povezanosti korisnika sa firmom.

Prezasićenost informacijama (Information overload)

U modernom društvu naša su čula prezasićena informacijama. Ovaj problem postoji od kako je tehnološke civilizacije. Sa razvojem tehnologije i prerastanjem u informacijsko društvo prve su se sa ovim problemom suočile baš najrazvijenije zemlje zapada. Posebno se pojam, informacijskog zasićenja, danas odnosi na pisane sadržaje objavljene u elektronskom obliku. Danas na svaku stranu teksta objavljenu u štampanoj formi, na papiru, (uključujući i razglednice), dolazi oko 30000 strana teksta koje se pohrane na elektronskim medijima. Postavlja se pitanje kako iz ovolike količine podataka kreirati informaciju koja ima smisla? Prezasićenost informacijama (information overload) je u savremenom dobu možda čak i veći problem od skrivanja bitnih informacija. Svaka informacija iz medija je stimulus, stresor za čoveka. Kako sve te informacije, obilje informacija kojima smo izloženi svaki dan, obrađuje naš mozak? Svakodnevno izlaganje digitalnoj tehnologiji stimulira promjene u mozgu na način da se postupno stvaraju i jačaju novi neuronski putevi, dok istovremeno stari putevi slabe.

Infografik pokazuje šta se sve desi na internetu za samo 60 sekundi

U doba interneta ljudski mozak obrađuje i skladišti „poplave“ informacija brže nego ikada prije, a naši mozgovi se prilagođavaju zahtjevima današnjice te su u stanju u isto vrijeme obrađivati sve više različitih informacija. Brojna istraživanja pokazuju da je provođenje određene količine vremena za kompjuterom korisno za odrasle osobe, budući dovodi do povećanja sposobnosti rada s informacijama, a također spriječava kognitivno propadanje u starijoj dobi. Još jedna činjenica jeste da današnji mladi imaju značajno drugačiju mrežu živčanih veza u mozgu u odnosu na generacije koje su u digitalno doba ušle kao odrasli ljudi. Osnovne živčane veze i putevi mladih osoba, formirale su se u tehnološkoj eri karakteriziranoj smanjenjem direktnih socijalnih kontakata i povećanjem broja dostupnih i obrađivanih informacija. Da bi odgovorio na zahtjeve današnjeg načina života i potrebe za brzom obradom informacija, mozak djece se morao prilagoditi. Formirao je drugačije živčane veze i putove i drugačije radi u odnosu na način kako radi mozak starijih generacija. Današnje generacije djece u odnosu na generacije djece prije 50 godina, imaju razvijenije vizualne sposobnosti. Kao posljedica iskustava sa sve složenijim vizualnim podražajima u mogućnosti su vidjeti i obraditi informacije brže. Velika količina informacija koju obrađuju, zbog smanjene pažnje, pohranjuje se u pamćenje manje kvalitetno.

Mozak odrasle osobe tokom dana obradi oko 34 gigabajta informacija. Neka istraživanja, obavljena posljednjih godina, pokazuju da odrasla osoba dnevno čuje ili pročita 100,500 riječi, pri čemu se računa vrijeme provedeno u budnom stanju i to izvan radnog vremena. Istraživanje je proveo Roger Bone, profesor Kalifornijskog sveučilišta. Da bi došao do tog zaključka istraživao je odlaske u kino, slušanje radija, telefonske razgovore, igranje video igrica, surfanje internetom te čitanje novina, što u stvari znači da je prava brojka daleko veća. Došao je do zaključka da je rad mozga veoma naporna, te da mozak odrasle osobe dnevno izložen stotinama hiljada reči, da obradi oko 34 gigabajta informacija.

   

Međutim, naučnici su zabrinuti, jer smatraju da je naš mozak zatrpan informacijama čiji se protok može negativno odraziti na strukturu mozga. Jedna od najeminentnijih britanskih naučnica Susan Greenfield (Suzan Grinfild) objašnjava kako je već nekoliko puta upozoravala da popularne socijalne mreže mogu posebno biti štetne za razvoj mozga kod djece. Ona kaže da one utječu na opažanje, mladim ljudima pružaju instant zadovoljstvo, što ih čini da budu više okrenuti sami sebi.

U svakom slučaju, mišljenja su podjeljena. Sa jedne strane imamo one koji smatraju da učestala upotreba računara nesumnjivo šteti mozgu, te da je naša pažnja sada podeljena na kraće intervale. Dok sa druge strane postoje stručnjaci koji smatraju da mozak raste i povećava se u zavisnosti od načina na koji se koristi i da procesuiranje ove količine informacija može podstaći mozak da počne sa reprodukcijom nervnih ćelija. Psiholozi naglašavaju utjecaj današnje informatologije na preopterećenje mozga mladih osoba jer internet drži mozak aktivnim 24 sata, što može imati neke štetne posljedice na njihove živote. Nekoliko istraživanja je ukazalo na veću vjerojatnost razvijanja poremećaja raspoloženja kod osoba koje prekomjerno koriste Internet. „Bombardiranje“ informacijama kao posljedicu ima slabiji san, smanjenu koncentraciju i slabljenje imunološkog sustava, razvija potrebu za većom količinom podražaja iz okoline i potrebu za traženjem uzbuđenja. Osim što se događaju individualne promjene pod utjecajem tehnološkog razvoja, promijenili su se i društveni odnosi.

 

Izvori:

http://www.zzjzdnz.hr

http://visual.ly/information-overload-and-you

Priručnik "kućnog stila" i stvaranje jedinstvene slike o organizaciji

Danas živimo i djelujemo u društvu koje možemo slobodno nazvati "društvom slike", pri čemu se posebno misli na sliku o nečemu u očima javnosti  ili jednostavnije kazano, medijsku sliku i imidž. Vizuelne komunikacije kao sto znamo, predstavljaju važan instrument integriranja utisaka koje organizacija ostavlja u javnosti. Dobrom primjenom sistema vizuelnog identiteta (ovo se naziva jos i "kućni stil") u korporativnoj komunikaciji, izmedju ostalog, postiže se integriranje svih dijelova korporativne komunikacije. To zapravo nije ništa drugo do, dosljedna primjena grafičkih simbola pri obilježavanju proizvoda istog proizvođača, ali i zastita imena, grafike i logotipa. Ovim se ustaljuje vizuelni identitet firme kao jedinstven skup simbola.

Osnovne vizuelne konstante su: naziv, zaštitni znak, logotip, boje, kućno pismo (tipografija-predstavlja karakterističan tip slovnih znakova koji se u okviru kreiranja identiteta odabire iz postojećih tipografskih modela. Pored karakterističnosti treba odabrati i takav tipografski repertoar koji se lako nalazi u različitim reproduktivnim sistemima. 

Vizuelni identitet potom se prosljeđuje na:

primarna sredstva komunikacije (listovni papir, omotnica, pečat, posjetnica, poslovna mapa, diploma, pozivnica, iskaznica, ulaznica, dopisnica...)

sekundarna sredstva komunikacije (oglas, plakat, brošura, zastava, stolna zastavica, natpis na vozilu...)

medijska sredstva komunikacije (oglas, plakat, prospekt, letak, displej, vrećica, naljepnica, godišnje izvješće, rokovnik, kalendar...); razlika u odnosu na sekundarna sredstva je utoliko što se definirani kućni stil npr. oglasa ili plakata prilagođava određenim proizvodima ili kampanjama

gotove proizvode (olovka, kapa, majica, upaljač, šalica...)

ambalažu proizvoda (identitet grupe proizvoda, kolekcije, transportne ambalaže, etikete, privjesnice, naljepnice...)

publikacije (časopis, novine, knjige...)

signalistiku (smjerokazi, znakovi i obavijesti)

uniforme

U ovu svrhu se i razvijaju priručnici kućnog stila (house style) koji sadrže smjernice za zaposlenike radi stvaranja jedinstvene slike organizacije dosljednim primjenjivanjem logotipa, odjeće, namještaja, arhitekture itd. na svim mjestima na kojima se organizacija prikazuje javnosti. Vizualni identitet nastaje planiranim, koordiniranim i profesionalnim djelovanjem u oblikovanju pojedinih elemenata vizualne prezentacije poduzeća, koje je usklađeno s čitavom koncepcijom marketinga.

Identitet firme predstavlja prije svega sistematiziranje i kontroliranje nastupa firme u javnosti. U tom smislu osnovu identiteta firme predstavlja priručnik (ili knjiga standarda) za njegovo provođenje, koji sadrži standarde primjene elemenata vizualne prezentacije za svaki konkretan i pretpostavljeni slučaj. U organizacijskom i pravnom pogledu poželjno je da priručnik ima karakter osnovnih normativnih akata poduzeća.

Domaće firme možda tek sada uviđaju značaj vizuelnog identiteta u svim njegovim aspektima, ali činjenica je da sve velike svjetske korporacije imaju priručnike koji detaljno definiraju jedinstven vizuelni nastup. Jedna od prednosti koju daje dobar vizuelni identitet firme jeste doprinos integraciji, posebno kod korporacija čije je tržište prostorno disperzno, ali i integracija utisaka o organizaciji. Cilj je svakako i izgraditi prepoznatljivost i ugled, te privući investitore i kupce.

Vizuelni identitet je i jedan od veoma bitnih elemenata total dizajna, "kao instrumenta postizanja total imagea, čija je suština da, doslovno sve sto vidi , čuje, osjeti, percipira o poslovnom subjektu, visoko kreativno oblikuje 'pro domo sua'"(Prof.dr.Besim Spahić)